utorak, 7. rujna 2010.

Nastavak price o Vedranu i Ani

Upravo sam zavrsio sa prckanjem po opcijama ovog servisa preko kojega objavljujemo blog i naletio sam na opciju Statistika. Jako zanimljive brojke su mi se prikazale na ekranu. U zadnja tri mjeseca "Blog" je pogledan 185 puta (od cega 52 puta iz Hong Konga dakle od strane mene). Ali ono sto je zanimljivo je popis zemalja iz kojih je "Blog" otvoren. Naravno prednjaci Hrvatska sa BiH na drugom mjestu, ali ono kaj slijedi je iznenadjujuce: Srbija, Francuska, Belgija, Luxemburg...

Ne znam kak su ti ljudi nabasali na ovaj nas mali kutak medjumrezja, ali neka su i dobro su dosli.

Deseti je vec (tek) mjesec i ljetni su se dojmovi slegli, a jesenska se rutina vratila. Rujan se malo otegao, ali sada vrijeme prolazi svojom uobicajenom brzinom.

U zadnje je vrijeme tesko pisati ove tekstove jer se ne desava puno toga, a kad se i desi, zanimljivi detalji ispare iz glave dok dodje vrijeme da ja sjednem pred tipkovnicu.

Od zanimljivosti koje su se desile u proteklih mjesec - dva dana izdvajamo:

* uspjesno sam proveo cijeli deveti mjesec bez kapi ikakvog oblika alkohola, cisteci svoj organizam od toksina skupljenih prekomjernim uzivanjem u hrani i picu za vrijeme boravka u Lijepoj Nasoj, da bi predzadnji dan ulovio znanstveno obrazovni program o fiziologiji ljudskog tijela u kojem su lijepo predocili i dokazali da nijedna "detoksikacijska dijeta" nema nikakvog smisla jerbo nase tijelo, ukoliko je zdravo, sve to rijesi u 48 sati samo od sebe sa dijetom i bez nje

* Poceo sam konacno trenirati opet. Redovito godisnje dvomjesecno odrzavanje stadiona se svrsilo te su vrata stadiona otvorena revnim amaterima. Dobri ljudi, a ujedno i moji prijatelji iz Atletskog kluba Agram pristali su mi napisati program treninga kako bih sljedece sezone spreman nastupio na lokalnim tekmama i naprasio pokoje Azijsko dupe. Cekajuci, medjutim, primitak tog programa prvi tjedan odradio sam na svoju ruku i prema svojim zamislima i, pokazalo se, potpuno pogrijesio

* Nasi dragi prijatelji Amy i Nathan (isti oni s kojima smo bili u Kambodzi ukoliko se vjerni citatelji sjecaju) otisli su nedavno na dugi vikend na izolirani otok u Filipinima gdje je Nathan kleknuo pred svoju dragu te izbacio kutijicu sa blescecim kamencicem. Rekla je DA. I kao za vraga biti cemo u Australiji u isto vrijeme za vrijeme Bozicnih praznika ove godine nedaleko udaljeni jedni od drugih (nedaleko u Australskim terminima znaci tri sata voznje) te cemo prisustvovati njihovoj proslavi zaruka

* skoro smo predali zahtjev za vizu za Australiju. Po dolasku u konzulat teta na salteru mi je ljubazno rekla da mi je obrazac zastario i da ga ne moze primiti. Dala mi je novu verziju sa cak jednim novim clankom i rekla neka se vratim sljedeci tjedan

* Primjetit cete na blogu nekoliko novosti ukoliko ste vjerni citatelji. Ukoliko niste vjerni citatelji onda tak nije bitno jel novo ili nije. Kaj je, tu je pa se snadjite. Dakle, od sada mozete, kao sto je i popularno, ovo nevjerovatno stivo dijeliti sa svojim prijateljima ma na kojoj god oni drustvenoj mrezi bili. Takodjer mozete nam dati do znanja smatrate li stivo zanimljivim pritiskanjem gumba tako da ne morate trositi suvisne rijeci. Ne trebam valjda spominjati novu pozadinu i tak to.

* Jucer sam prvi puta u zivotu nekome dao instrukcije iz matematike. Kcer Anine kolegice ima "ludu profu koja nikaj ne objasnjava". Ovo samo po sebi ne zvuci tak cudno, ali da znate moj matematicki ucinak u osnovnoj i srednjoj skoli, a bogami i na faksu, te snagu ljubavi koju sam uvijek gajio prema tom krasnom skolskom predmetu, znali bi da je presjek skupa Vedran i Matematika jednak nuli tj. da izmedju te dvije varijable nema korelacije te da su velike im devijacije (normalne, gausove i svakakve).

I kako rece pop: Ljudi Bozji i zene moje, to bi bilo sve za ovo izdanje Naseg Zivota u Hong Kongu. Nadamo se da ste uzivali i pratite nas i sljedeci put.

Do citanja.

Odabrao Dzelo Hadziselimovic nije.


Nema komentara:

Objavi komentar