Vikend zabava

Naspavali smo se i oporavili od tuznog izgovora za utakmicu. Dosao je i petak,Ana je radila, ali moji raspored jos nije bio u punom zamahu pa sam imao to zadovoljstvo da ostanem doma. Uz knjigu, internet i TV dan je brzo prosao i bilo je vrijeme da odem do ureda na omanji sastanak za nove profesore. Neka vrst treninga, glede edukativnih igara koje klinci u skoli obozavaju. Bilo nas je svega 5 (Michael - USA, sumnjamo da je derpe, David - UK, sasvim ok decko, Sarah - kanadska kineskinja, isto ok i Silvya - Australia ja mislim) i "trener" Paul (UK) koji je s nama i gledao utakmicu. Bilo je to sve jednostavno i kretalo se prilicno brzo. Bio je jedan zanimljiv trenutak kada smo prolazili kroz jednu igru i svatko je trebao navesti jednu zemlju koja pocinje sa C. Naravno, ja sam naveo "Croatia" na sto je Paul sa smijeskom rekao: "5:1, ha, ha!"

No i taj uzbudljivi trening je ubrzo zavrsio. Jos sam morao pricekati Vedrana da mi nesto isprinta pa u teretanu i doma. Zapricali se tako ja i Vex i pitam ga ima li kakve planove za poslije, a on veli da je mislio na poker. "Hm, poker kazes? Ja sam mislio u teretanu, ali mogu i sutra." Naravno. Bas se negdje u tom trenutku javila i Ana. I njoj je poker bio zanimljiva ideja.

Pricao mi je Vex o toj ekipi s kojom igra. To je poluozbiljna ekipa. Imaju zakupljenu sobu u jednom kineskom restoranu koji ima 50-ak soba za slicne "sportove". Uglavnom se tu Kinezi igraju sa svojim "Mah Jong" kockicama. Ali ima i nekoliko Kineza i zapadnjaka koji se igraju Texas Hold'em-a. To funkcionira na sljedeci nacin: imaju svoju stranicu na internetu gdje se igraci registriraju i dobivaju redovite najave igara. Ako misle doci moraju odgovoriti na najavu i onda moraju doci. Ukoliko se najave i onda ne pojave, nisu vise dobrodosli. Moze se doci i kao gost prijavljenog igraca (kao Ana i ja). Naknade su $100 za sobu sto ukljucuje besplatan caj i nesto hrane te $200 buy-in. Ukoliko se tih $200 izgubi moze se raditi re-buy koliko god puta se hoce. Barem dok traje dzeparac. Bio sam prilicno nervozan i sa tremom jerbo mi je Vex najavio dobre igrace koji znaju kaj rade. A obzirom da Vex ima dosta iskustva vjerujem njegovoj procjeni. Uz to, meni je to bio prvi puta da igram malo ozbiljniji poker. Neke kucne partije koje sam igrao u CRO uglavnom su se brzo pretvarale u zafrkanciju.

No , kad smo dosli tamo docekalo nas je ugodno i dobro raspolozeno drustvo. Sjeli smo za stol i poceli. Moja taktika je bila da prvih nekoliko ruku sve "foldam" odmah da vidim kako se sve to krece. Nema posebnog dealer-a nego svi dijele u krug, s tim da onaj koji dijeli karte, ne mijesa nego ih dobije promijesane kako ne bi eventualno namijesao. Blind-ovi su $1 i $2. U prvih par ruku nije se na stolu skupljalo vise od 15ak dolara. Vecina se ljudi znala od prije i atmosfera je bila bas nekako kucna, domaca bez previse rizika i avanturistickog duha. Ja sam u medjuvremeu i odigrao nekoliko ruka i nesto gubio, ali nesto i dobio. Kad sam prvi put dobio herc je prokucal malo jace. Svi koji me znaju znaju da mi se ruke uvijek malo tresu. A kad sam osvojio nesto para tresle su se bogme malo jace. Ne bi hteli da mene zovu s takvim rukama da vas operiram. Rez bi vam izgledao kao neuredni kardiogram. Malo je to i neugodno bilo. Pokusavam si slozit skupljene cipove, a u ruci sve zvecka. No kasnije se i to smirilo i nakon par sati igre jos uvijek sam bio oko pozitivne nule.

Nakon jedno sat i pol igre pojavio se jedan, navodno, dobar igrac. Cim je usao u sobu vidjelo se da, ako nista, on sam sigurno vjeruje da je dobar igrac. Cim je usao u igru podigao je uloge i prvih par ruku dobio na "galamu" i agresivnost. Takvi su mi najdrazi. Za aperkat. I bas se pokazalo da sam na njemu zaradio najvise novaca. S obzirom da mi je ipak to bila prva ozbiljna partija nisam pribjegavao nekom blefiranju i taktici zastrasivanja nego sam cekao razumne karte pa ih probao malo navlaciti da im uzmem sto se vise moze. Ali, moja je sreca da kada sam par puta imao jako dobru ruku (recimo full house) i nalozio se pouzimati im novaca, netko je od mojih suigraca imao taman malo bolju. A ona koja me izbacila iz takta i iz dobrog plusa bacila na nepovratan put prema nuli i kuci je bila moja nedovoljna skala do asa. Izbacio me full house koji je slozen tek kad je otvorena zadnja karta. Ali, to je igra, ne? Poslije toga sam bio toliko dekoncetriran da su me morali podsjecati i da dijelim karte. Zavrsio sam tako da sam, vec pomalo nervozan, ulozio zadnjih 40$ na par dvojki. Svi su se povukli osim galamdzije. On je imao kralja i jos nesto. Na stolu je dobio jos jednog kralja i izbacio me.

Ana nam se pridruzila negdje pola sata nakon pocetka. Nije ju krenulo tako dobro kao mene, ali je pred kraj postala centar paznje. Naime, kroz sat vremena je pala na samo $8. Realno, to nije dosta nizasto. Medjutim, moja je draga gospodja cetiri puta ulozila sve sto je imala. Naravno, kinezici nisu mogli odoljeti da ne udovolje maloj plavoj strankinji. I mala ih je plava strankinja cetiri puta uzela te svojih $8 pretvorila u $100. Barem je pecenu piletinu dobila dzabe. Ja sam u trenutku svoje najvece slave, taman pred tragicni svrsetak svoje kratke dosadasnje poker karijere, imao oko $450 dolara sa pot-om na stolu od oko $500. Ali, kao i par puta u mojem zivotu, kad mi Fortuna udijeli dobre karte, covjeku do mene pizda dodijeli za dlaku bolje. Ali realno nije bilo uopce lose.

Ionako sam se oprostio od novaca cim smo usli u sobu. Nisam ni ocekivao da cu u prvoj ozbiljnijoj partiji pokera uzeti nesto novaca. Uz to, igrali smo se pet i pol sati za $300 po glavi sto izadje oko 200 kn, a dobili smo i veceru. Da smo izasli van na pice, u pet i pol sati na pice i klopu bi ostavili cca $500 po glavi.

U medjuvremenu se u sobi skupilo 15ak igraca. Igralo se na dva stola. Vex je na kraju ostao jos malo iza nas i izasao je u malom plusu.

Dan kasnije, u subotu, ja sam radio cijeli dan dok se Ana zasluzeno odmarala. Navecer smo isli jednoj prijateljici na rodjendan u centar. Slavila je u jednom kaficu u SOHO cetvrti. I imala je dobru kombinaciju sa vlasnikom - svatko tko dodje plati $264 i u dva sata moze piti koliko hoce. Mi smo dosli na pola te kombinacije pa nas je isto to kostalo samo $132. S obzirom da je pivo u tom dijelu grada oko $50 vise se nego isplati. Bila je to dobra zabava. A i vidjeli smo prijatelje i poznanike koje inace ne vidjamo precesto. Kao i sve sto je dobro tako je i ta vecer brzo prosla i krenulo smo kuci.

Drugo smo jutro spavali do 12. Fino kako bog zapovijeda nedjeljom. Ubrzo nakon sto smo se probudili dobili smo i poziv od sefa Anine mame koji je bas bio na putu iz Kine prema Hong Kongu pa nas zove na kavu. S njima smo proveli par ugodnih sati u gradu, pa malo skocili u shoping te je i ta nedjelja ubrzo svrsila.

Sad je evo cetvrtak i trenutno imam pauzu za rucak. Poslije skole Ana i ja nastavljamo sa posjetama teretani. Prvi val upala misica je prosao, ali i drugi ce nesumnjivo uskoro. Ja sam, osobno, tjelesno propao. Moja se snaga, pokazala tek sjenom nekadasnje neazustavljive zvijeri. Sto nije ni cudno s obzirom da zadnjih godinu dana nisam potrcao niti na wc. A ovo ljeto smo unijeli toliko masnoca, alkohola i secera, ne krecuci se uopce, daje to strasno. Ali kao i svi mazohisti, kao i toliko puta dosada krecemo opet u borbu sa gravitacijom i godinama.

Pozdrav vam svima, koliko vas ima i ma gdje bili.

V&A

Nogomet i ostale sporedne stvari

Proslu smo se nedjelju kasno digli. Negdje oko podneva. Ja sam noc prije kod Vexa gledao tekme Engleska-Slovenija i Hrvatska-Bjelorusija. Ana je imala dugacku radnu subotu pa je relativno rano legla. Digli smo se, dakle, oko podneva bez brige u svijetu sa samo jednom stvari na rasporedu. Trebali smo se naci sa Aninom bivsom kolegicom koja se vraca u Argentinu. Florencia je dosla u HK lani sa svojim deckom Rodrigom te kao i Ana radila u vrticu. Medjutim, njima se HK nije toliko dopao pa su se odlucili vratiti. To jest, mislim da on, s obzirom da je radio kao pripravnik, nije zaradjivao puno pa su se odlucili vratiti doma na kratko pa pale na Novi Zeland.

Uglavnom, nasli smo se s njom u Starbucks-u smjestenom na jednom od ljepsih mjesta u HK - aveniji zvijezda. To je jedno setaliste uz Victoria Harbour koje je, po uzoru na poznati Hollywood Boulevard, poploceno betonskim plocama sa potpisima i otiscima ruku poznatih lokalnih licnosti te sa pogledom na HK otok i cijeli niz ogromnih zgradurina.

Nakon sto smo se ispricali nekih dva sata i srkali kavicu (tj cure su se ispricale o poslu i ljudima na poslu) Flor je morala ici dalje. Trebala se naci sa prijateljima na jednom od obliznjih otocica na veceri. Na njen poziv i mi smo se pridruzili. Pricala nam je kako je to jedan super restorancic koji je ujedno i knjizara i ambijent je super i ovo i ono. Kad smo vec bili na brodu netko je spomenuo da se radi o vegetarijanskom restoranu. KAJ!?A mi gladni k'o pesi. Nista nismo stavili u usta od kad smo se digli, a vec je 16h. Necemo jesti prije 18-19h. Nazalost bili smo predaleko da skocim s broda. A nije iskljuceno niti da morski cucki tuda plivaju. Pa je stoga bilo manje zlo da ja pretrpim stogod trave u zelucu nego da postanem socna papica Raljama.

Na brodu smo upoznali i Florine prijatelje Josha iz Skotske i Cristine s Filipina. Oboje su u HK na svojevrsnoj praksi u sklopu sveucilista koja pohadjaju doma. Kad smo dosli konacno do "restorana" unutra je vec bila skupina od negdje 10ak ljudi. I bilo je to doista saroliko durstvo - Ukrajinka, Austrijanac, Francuz, Litvanka, Kinez, nas dvoje Hrvata, dvoje Argentinaca, Skot... Svi ostali se vec znaju od prije, vecina su cimeri. Mi smo jedini novi u drustvu. I to u vegetarijanskom restoranu. Jebena inicijacija ako se mene pita. Ali kazu da se i pop za drustvo ozenio.

Moram ipak priznati da ugodjaj u restoranu nije bio los. Svirala je "lounge" muzika, osoblje je bilo srdacno i nasmijano. Drustvo je bilo veselo. Jos samo da imaju koji snicl na jelovniku, bilo bi super. Ana je jela lazanje sa spinatom, ja sam unistio malu Margheritu (srecom imaju pizzu, iako je mala) dok smo slusali o poslovnom projektu koji je Philipe pokrenuo i kako bi bas bilo super kad bi se mogli i mi ukljuciti. "Oui, mon ami! Certainement!", mislim si ili prevedeno Odbij vise j... te! Salim se, nije bio tako strasno naporan, ali svejedno. Pokrenuo je naime nekakvu web stranicu na kojoj bi trebalo biti moguce prevoditi rijeci na svim mogucim jezicima (www.bilingualizer.com). Nije daleko dogurao naravno i hrvatski bi mu bio bas zanimljivi dodatak. Takodjer, on bi i skrojio tecaj engleskog za hotele, pa bih ja bas tu mogao lijepo uskociti. Ima naime prijateljicu koja je predsjednica uprave nekog lanca hotela, bla, bla...Zvuci pomalo kao Grimmove bajke. Vidi se da je covjek zagrizao za taj svoj projektic prilicno strastveno.

Istini za volju, on je prvi francuz kojeg ja znam koji tecno govori engleski a uz to prica i njemacki i jos pokoji jezik. Ali na toj famoznoj stranici trenutno mu ne radi niti prijevod sa engleskog na francuski pa mi se cini da malo ipak zivi u oblacima.

I ta je vecer uskoro dosla kraju. Izasli smo iz restorana malo nedorecenog dozivljaja. Vjerojatno zbog toga jer nisam navikao izaci iz restorana gladan. Ali s obzirom da smo odlucili izgubiti barem dio onoga sto smo nabili na nasa tjelesa ovog ljeta, nije ta vecera niti tako tragicna. Sada nam je preostalo doci doma i polako se spremati za srijedu i veliku utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije. Naime dolaze nam na veceru Vedran i njegovi prijatelji koji su mu i poslovni partneri, a ujedno i nasi prijatelji. Oboje Englezi. Kod nas cemo ih upoznati sa hrvatskom prehranom i onda se selimo kod Vex-a na tekmu jer mi nemamo sportske kanale na telki.

Prije toga, medjutim, u utorak je bio datum mog povratka u skolu. Imao sam zakazan sastanak u osam ujutro sa voditeljicama engleske katedre. Poklonio sam im dvije lepeze sa nacrtanim znamenitostima hrvatskih gradova i otoka. Bilo je lijepo vidjeti ih kako se raduju kao djevojcice iako je taj suvenir hrvatski koliko i eskimski. Jer osim slika hrvatskih gradova i otoka nista vezano uz njega nije hrvatsko. Lepeza je tradicionalno azijski (japanski i kineski) artikl, a ova je konkretno i proizvedena u Kini i jedan je od nekoliko stotina (ne)hrvatskih suvenira koje mozete kupiti na standovima duz hrvatske obale. Nazalost izuzev maslinovog ulja, koje opet dolazi u bocama koje su vjerojatno iz Kine, bas i nema nekog autenticnog hrvatskog suvenira.

I srijeda je dosla i vecera je bila blize. Odlucili smo da ce za glavno jelo ipak biti pecena piletina sa krumpirom. Znam da to nije nesto sto je tipicno samo za Hrvatsku, ali je sigurno jedno od najcescih jela kod nas, a bogami i jedno od najlaksih za napraviti. Za predjelo ide kolekcija hrvatskih suhomesnatih proizvoda sa tvrdim sirom od ovcjeg i kravljeg mlijeka, hrv krastavci i hrv masline. A za dobrodoslicu domaca hrvatska travarica.

Skupilo se tako nas troje hrvata i dvoje engleza, svi u dresovima svoje reprezentacije. Uzivali smo u klopi i picu, a poslije i u drustvenim igrama (scrabble, rummikub). Odjednom se netko sjetio da bi bilo dobro provjeriti da li je tekma uopce na televiziji danas. Otvorili smo tako teletekst, a tekme nigdje. Mora da je greska. Na rasporedu na internetu isto nema tekme nigdje. Krasno! Poceli smo zivkati razne sluzbe informacija da provjerimo tv raspored i da saznamo u kojim se lokalima po gradu prikazuje tekma da se eventualno tamo preselimo. Zvali smo sluzbu za korisnike TV posluzitelja kojima je trebalo dobrih 15 min da provjere raspored, cak American Express gdje stricek nije bio od apsolutno nikakve pomoci, sluzbu informacija, i par lokala. Nekako smo ipak saznali da je tekma ipak na rasporedu negdje oko 3 sata na programu 670 ili 671.

Razdoblje od 03.00 - 05.00 necu previse komentirati. Atmosfera je bila cudna. Medju Hrvatima razocaranje i gadjenje. Medju Englezima radost i sucut. Barem je Cilic pobjedio Murray-a na US Open-u. Iako mi se cini malo cudnim da su bas prije ove utakmice ispali Modric (kao slucajno su ga ozljedili) i Corluka (sa zutim za otezanje koji mu i nije morao biti dosudjen), a Eduardu je dosudjena kazna za glumu u sesneatercu i tako mu srusen kredibiletet (i nije dosudjen ociti penal na njemu) iako cijela engleska repka i pola Premier lige non stop glumi padove (Rooney protiv Slovenije dobio penal za kontrafaul).

Uspjeli smo nakon razocaranja skupiti cak dva sata sna i krenuli smo na posao. Nije bilo bas najlakse ostati budan izmedju satova, pogotovo u mojoj pauzi za rucak. Ucionica u kojoj je moje sjediste je zapravo igraonica iako se zove "Reading Garden" tj. vrt za citanje. Opremljena je i velikim strunjacama koje su jako udobne. Pogotovo nakon neprospavane noci. No, uspio sam odoljeti iskusenju i ne zaspati na strunjacama. Ne duze od 5 min. Zato samo cijeli put do doma u busu spavao k'o zaklan.

Dosavsi doma, stavio sam ostatke sinocnje vecere u kljun i opustio se uz TV. Ana je nakon posla isla u teretanu (ipak je drijemala vecinu tekme sinoc) i nece je biti doma jos koji sat. Medjutim na kaucu isto kao i u busu. Prakticki, cim sam sjeo sam zaspao. Ana me probudila kad je dosla kuci oko osam i tada sam zakljucio da je vrijeme da se prebacim u krevet. Odlomio sam dvanaest sati u komadu do jutros u osam.

Srecom danas mi je slobodan dan. Srecom Hrvatska ima jos samo jednu tekmu do kraja kvalifikacija, ne racunajuci eventualno doigravanje. Srecom, tekma je opet u srijedu. Srecom vremenska razlika ce tada biti sedam sati. Srecom, do tada pocinje i vanskolska nastava pa radim sat i pol duze. Srecom repka u zadnje vrijeme igra "odlicno". Srecom biti ce to jos jedna noc posvecena uspjesima hrvatskog sporta.