Uskrs na Tajlandu - Chiang Mai

Do sad vam se prvi tekst fino usjekao u sive vijuge. Nakon male stanke vrijee je da se tajlandska avantura nastavi dalje.

Vlak iz Bangkoka prema Chiang Mai-u je krenuo navrijeme. Iskreno ne sjecam se vise koje je tocno vrijeme bilo, ali znam da je polazak bio tocan. Pred nama je bilo 12-ak sati voznje u spavacim kolima prema sjeveru Tajlanda.

Prvi dojam po ulasku u vlak nije uopce bio los. Sve se cinilo cisto, a i susjedi su nam bili ok. U vlaku nema kupea, doduse, kao u hrvatskim vlakovima (pa i u vijetnamskim). Naprotiv, kada se sjedala pretvore u krevete u rukama vrlo profesionalnog i ozbiljnog osoblja, cijeli vagon pomalo lici na vojnicku kasarnu ili djacki dom. Treba napomenuti da je i nas drugi prvi dojam (ovog puta dojam kreveta i posteljine) takodjer bio sasvim zadovoljavajuci. Sve je bilo cisto i kreveti su bili sasvim udobni.
Nedostatak je bio sto su kreveti bili slozeni vec oko 21h (mozda i ranije), a nama se jos nije spavalo. Srecom, bili smo samo jedan vagon udaljeni od disko restorana gdje smo proveli maksimalno dugo vremena tj. do njegovog zatvaranja u 22h. Pogadjate da, kad kazem disko restoran, u stvari mislim na vagon sa par stolova u kojem se preglasno pusta tajlandski pop i u kojem je sve puno skuplje nego inace (u tajlandskim okvirima). Ostali gosti restorana kao da su iskocili iz rijecnika sa stranice koja zavrsava sa STEREOTIP. Naime, za jednim stolom je bila grupica mladih zapadnjaka koja je zloupotrebljavala relativno niske cijene alkohola i srljala prema alkoholnom deliriumu, a za drugim je stolom boravio debeli stari bijelac koji je bezuspjesno pokusavao sarmirati zenski dio restoranskog osoblja (ovaj ubija dva stereotipa jednim udarcem - debeli stari pohotni stranac bi bio prvi, a drugi se tice stanja uma u kojem je fukanje brkate konobarice u borosanama jos uvijek nesto hvalisanja vrijedno).

Nakon ugodno prospavane noci i sa skoro dva sata kasnjenja, stigli smo u Chiang Mai. Docekala nas je blaga kisica i ocekivani skup blago napornih tuk-tuk vozaca. Nas gornji limit cijene koju smo bili voljni platiti za prijevoz do autobusnog kolodvora brzo je isfiltrirao napuhane ponudjace prijevoznih usluga koji ocekuju posjetitelje zapadnijih potrosnih navika. Nas je vozac pristao na cijenu od 80 THB (ca 12 Kn) i za desetak minuta vec smo sjedili u autobusu spremni na jos 1,5h puta (autobus kosta nevjerojatnih 6 Kn). Nakon skoro 15 sati puta, vjerojato ocekujete da smo stigli na konacno odrediste. U krivu ste. Bus nas je doveo u Chiang Dao, mirno malo mjestasce okruzeno brdima i trecim najvisim vrhom u Tajlandu i odavdje smo trebali istrpiti jos 15 min voznju lokalnom varijantom taksija. Zanimljivo, ovih je 15 min kostalo vise (150 THB / ca 25 Kn) jerbo se placa cijeli taksi, a mi smo bili jedini na cijelom autobusnom kolodvoru.

No, ubrzo smo stigli u nas hotelcic koji se sastoji od nekoliko bungalova uvucenih u prekrasno zelenilo podno brdasca. Prizor kao iz kakvog pustolovnog romana ili dokumentarca. Ubrzo po dolasku smo dogovorili i detalje izleta koji nas je cekao sljedece jutro i prepustili smo se uzivanju u miru i tisini. Uzivanje se nekako nametnulo samo po sebi iz vise razloga. Prvo, bili smo umorni od dugackog putovanja i nuzno nam je bilo potrebno ozvjezenje. Drugo, u ovom dijelicu svijeta nema bas nista za raditi osim uzivati u miru i tisini. Vlasnici hotela su jos k tome posveceni ocuvanje prirode kakva je i nastoje raditi uz minimalno uznemiravanje prirodnog ustroja stvari, sto je pohvalno i osvjezavajuce, ali i znoaci da nema niti muzike, cak niti rasvjete ispred hotela. Rezultat takvih nazora bio je povlacenje u horizontalni vecernji polozaj vec oko 20h (!!!), nakon odlicne (vrlo odlicne) vecere. Hotel je naime poznat nasiroko po uradcima svoja dva restorana (dva su naime "kampusa" jedan sa tajlandskim, drugi sa zpadnjackim restoranom).

Sljedece smo jutro krenuli na dugo ocekivani i zeljeni izlet. U planu i programu nas je cekalo jahanje slona, posjet tipicnim plemenskim selima (pet razlicitih plemena) te voznja rijekom na splavi od bambusa. Cijeli izlet, kao i cijeli nas boravak u Tajlandu, moze se ocijeniti istovremeno odlicnim i blago razocaravajucim. Krenimo redom:

• sama cinjenica da sjedimo slonu na plecima je fantasticna. jedina moja prethodna iskustva sa slonovima su proizasla iz posjeta zagrebackom zooloskom vrtu i nisu bila bas uzbudljiva. biti na slonu koji uz to slusa naredbe svog trenera poput psa je nezaboravno
• sjediti slonu na plecima na drvenoj klupici sa naslonom od zeljeznih sipki ni po kojim standardima ne moze se opisati kao udobno. ravnanje ionako ravne kicme nema smisla i ne ostavlja ni tracak zelje za ponavljanjem tog iskustva
• jednako tako posjet plemenima koja sam prije mogao vidjeti iskljucivo ne jednom od programa koje je g. Hadziselimovic pomno birao je nesto o cemu smo mogli samo sanjati
• ali u tim programima clanovi plemena se cak pojavljuju pred kamerom i bave se necime te razglabaju o svojoj egzistenciji. u nasem privatno programu sa prijenosom u zivo, vecina je sela bila prazna i nas je posjet vise slicio razgledavanju nekretnina nego posjetu ljudima. Kljucno posjet ne ukljucuje selo plemena "White Karen" poznato po zenama sa prstenjem na vratu, kako smo mi ocekivali i kako je bilo prethodnih godina
• konacno, voznja na splavi od bambusa. fantasticno, drukcije, interesantno; istovremeno: "rijeka" je samo do koljena duboka sa brizno uredjenim i betonski osiguranim obalama te je na taj nacin blago nezanimljiva

Mora se reci da je sam izlet bio sasvim solidno organiziran. Nas je vodic bio iskusan, zanimljiv i nenametljiv. Dobili smo i lunch paket koji je bio odlican (neka varijanta tajlandskoh pileceg gulasa sa "ljepljivom" rizom, salatom i vocem). U hotel smo se vratili oko 14h na iznenadjenje nase domacice popraceno pitanjem "Vec ste  se vratili?". Ocekivali su da cemo se u selima zadrzati duze, medjutim kako u selima nije bilo seljana nismo smatrali da ima kaj za vidjeti.

Ostatak dana proveli smo ne radeci nista iz vec ranije poznatih razloga, ali smo vecer odlucili provesti u restoranu sa zapadnjackom kuhinjom. Iako se ispostavilo da je taj restoran prilicno skup (u tajlandskim okvirima naravno) bili smo izuzetno zadovoljni. Ja sam cak, iz jos neutvrdjenih razloga, za predjelo narucio salatu (Pomelo - slicno grejpu, sa pecenim spekom i vinegretom) i jednoglasno odlucio da je to najbolja salata  ( a i opcenito jelo) koju sam ikada pojeo. Slicni su zakljucci doneseni za sve ostalo kaj smo tu vecer pojeli.

Nakon jos jedne, dobro prospavane, noci u oazi mira i tisine, krenuli smo nazad prema Chiang Mai-u. Ovaj puta imali smo i posebnu misiju. Cim prije naci agenciju koja nam moze organizirati posjet autenticnom selu prstenastog plemena (izmisljeni naziv radi lakseg pisanja). Nevjerojatnom srecom u prvoj agenciji na koju smo naisli, teta je bila izuzetno ljubazna i susretljiva i nasla nam je covjeka koji nam je glumio taksista ostatak dana i cuvala nase torbetine. Sve bez ijednog naplacenog novcica. Cica nas je vozio do 30-ak min udaljenog sela. Platili smo ulaz (500 THB po osobi, ca 85 Kn) i usli u, sto se jedino moze opisati, kao ljudski zooloski vrt. Pripadnici nekoliko razlicitih plemena postrojeni uz standove sa "autenticnim" suvenirima spremni cekaju turiste i nasmijeseni poziraju pred objektivima. Navodno clanovi plemena tu stvarno zive i rade cijelu godinu, ali ovo je jos jedan primjer utjecaja masovnog turizma na "autentican" zivot lokalnog stanovnistva.

No, bili smo prilicno zadovoljni vidjenim te smo ubrzo krenuli nazad istim putem. S obzirom da smo imali jos hrpu vremena (bilo je tek oko 11h, a avion nam je letio oko 20h), a i taksist je radio po flat rate-u, odlucili smo se za neplanirano skretanje. Naime, ne putu prema plemenskom selu, primijetili smo natpis "TIGER KINGDOM". Bilo je vrijeme za ispunjavanje jako stare i trajne zelje. Usli smo u kavez sa zivim, pravim, odraslim tigrom. Prvo i mozda jedino iskustvo na cijelom putovanju kojem ne mogu pripisati niti jednu crticu pod rubriku "razocaravajuce". Jednostavno fantasticno.

Ostatak dana do naseg leta na jug proveli smo uzivajuci u fantasticnoj tajlandskoj hrani, opustajucoj tajlandskoj masazi (sat vremena oko 16-17 Kn !!!!) te jednostavno besciljnom salabajzanju gradom. Ustanovili smo da nam se ovo mjestasce prilicno svidja te da, ukoliko se budemo vracali u Tajland, ovo ce biti vjerojatna destinacija.

Konacno, navecer, sjeli smo u avion i uputili se prema posljednjoj i mozda najvise egzoticnoj destinaciji u nasem otkrivanju Tajlanda - Ko Phi Phi. Ali o tome vise u sljedecem tekstu.

Uskrs na Tajlandu - Bangkok

Krenuli smo na Veliki Cetvrtak, kao i obicno, sa velikim ruksakom na ledjima i malim ruksakom na prsima. Inace nastojimo putovati navecer zadnjeg radnog dana kako ne bi gubili niti minute godisnjeg odmora na poznati teritorij. Ovaj smo puta kretali dan kasnije. Cijelo smo jutro proveli opustenog uma pripremajuci sebe i kucu za put. Zadnja dva tjedna vec pazimo koliko i koje hrane ima u kuci kako ne bi morali bacati nista sto bi se pokvarilo dok nas nema.

No, krenuli smo prema aerodromu. Odlucili smo se na bus umjesto taksija jer smo kontali da nam se nikamo ne zuri. Naravno, busa bas i nije bilo i na kraju smo skoro trcali do aviona. I to je druga od tri razlika ovog odmora od nasih ostalih dosadasnjih putovanja. Zadnje sto se razlikuje od naseg uobicajenog rituala putovanja je cinjenica da smo ovaj puta unaprijed rezervirali skoro sve sto nam treba. Inace imamo rezervirane jedino karte za let nazad kuci, no ovaj smo puta rezervirali sav smjestaj od prvog do zadnjeg dana. Prednost u tome je sto ne moramo brinuti hocemo li naci stogod zadovoljavajuceg. Nedostatak je sto, s obzirom da je dobar dio i placen unaprijed, nema mijenjanja ukoliko nam se ne svidi.

U Bangkok smo stigli malo prije jedan ujutro. Cak i prije planiranog dolaska. Nazalost, dobro raspolozenje je ubzrzo splasnulo jer smo na kontroli putovnica proveli vjecnost. Kao u po zivot opasnim situacijama cijeli mi je zivot proletio pred ocima dok smo cekali  redu. Ali za razliku od takovih opasnih situacija kada cijeli zivot mozete pregledati u par sekundi, meni se film odvijao u stvarnom vremenu, minutu za minutu. Ne treba spominjati, naravno, da je nas red bio najsporiji na cijelom aerodromu. Ljudi koji su krenuli na put tjedan dana kasnije prestigli su nas ovdje. Bio je to los znak za sve sto nas ceka.

Srecom, nisam praznovjeran (jer to donosi losu srecu), a i sve se promijenilo bitno nabolje vec sa voznjom taksijem do hotela. Sama voznja je bila znatno (u Tajlandskim odnosima) jeftinija od predvidjene, a i hotel je bio na visini zadatka. I osoblje koje nas je docekalo u dva ujutro nasmijeseno i srdacno, a i soba koju smo rezervirali.

Prvo je jutro pocelo rano, doruckom u jednoj od najprometnijih ulica u gradu, drzavi i sire. Srecom to nije toliko izrazeno ujutro. Htjeo bih vam docarati tu ulicu, koja je istovremeno fascinantno odlicna i odvratno dobojna, ali hrvatskog ekvivalenta nema. Niti blizu. Zamislite sve zagrebacke klubove i popularne kafice na jednom mjestu. Sada to poduplajte dva puta. Dodajte Hreljic i Konjscinsku na isto mjesto. U drugi red postavite niz hostela i hotelcica. Ubacite atmosferu sa, recimo, Zrca. Na vrh dodajte odlicnu ulicnu hranu. To je to. Otprilike.

Nakon solidnog dorucka uputili smo se u razgledavanje Bangkoka. Zadnji put kada smo bili tu, jedan nas je lik navuko na foru i ostavio usred grada. Tada smo brzo izgubili volju i otisli nedovrsenog posla. Ovoga puta htjeli smo nadoknaditi propusteno i konacno vidjeti famoznu Veliku Palacu i najveceg lezeceg Buddhu na svijetu. Na putu prema Palaci, opet su nas salijetali razni muljatori nudeci famozna razgledavanja grada za 10 THB (oko 1,5 KN). Znali smo da je to samo navlakusa, ali smo zaboravili na jedan bitan detalj te navlakuse. Naime, muljatori pocinju pricu kako je bas danas budisticki blagdan i bas je taj hram u koji smo mislili ici do rucka zatvoren samom za Tajlandjane i njihovu molitvu. Blago razocarani sto smo opet naletili bas na blagdan krenuli smo u setnju oko Palace. Naravno, bilo je pakleno vruce i mi smo jos bili obuceni u duge hlace jerbo se drukcije ne moze u Palacu. Nakon otprilike dva sata lutanja i patnje na vrucini slucajno smo dosli na straznji ulaz jednog od hramova na nasem itineraru i unutra vidjeli hrpu stranaca. Lampice su nam se odmah upalile i bili smo ljuti na vlastitu naivnost.

Sljedecih nekoliko sati proveli smo razgledavajuci tri najvaznije  turisticke atrakcije u Bangkoku: Veliku Palacu, Wat Pho (Hram lezeceg Buddhe) i Wat Arun (nase slike pogledajte ovdje ili skocite ovdje, ovdje i ovdje). Fotke ce vam reci vise o ljepoti i nevjerojatnom kicu tih hramova vise nego sto bih ja mogao rijecima opisati.

Poslijepodne smo proveli u bazenu na krovu naseg hotela. Neopisivo olaksanje i uzivancija. Kipuce sunce i osvjezavajuca voda uz skoro neposrednu blizinu klimatiziranog kreveta. Tako se bogami moze.

Nakon osvjezavanja i popodnevnog ubijanja oka, uslijedila je vecera u vrlo zivom i krcatom Khao San Road-u. Pileci kebab za 10-ak, fantasticne proljetne rolade (eng Spring rolls) za 5 ili Pad Thai za 8-9 Kn. Fantasticno i neponovljivo bilo gdje osim u Bangkoku.

Sljedece je jutro uslijedio posjet jos jednoj Bangkokskoj (a i jugoistocno azijskoj) atrakciji - plutajucoj trznici. Svi smo vec vidjeli te scene u brojnim dokumentarcima, a mi smo htjeli i dozivjeti to na vlastitoj kozi. Dan je poceo u 7 ujutro dolaskom kombija koji nas je zatim vozio do nekih sat i pol vremena udaljenog mjesta gdje smo se ukrcali u longboat. Njime smo se pak vozili jos dodatnih 20ak min do same trznice gdje smo (oko 9.30h) presjeli u drugi istovjetan camac, ali ovaj puta pokretan jednom ljudskom umjesto nekoliko konjskih snaga. Dozivljaj je bio istovremeno fascinantan i vrlo blago razocaravajuci.

Impresivno je kako ljudi prakticki zive na camcima ili malim plutajucim kucicama, ali i rade u njima i iz njih. Prodaju suvenire, odjecu, cak i kuhaju hranu. Imaju prave male kuhinjice na tim camcima. Mora se reci da su neki od tih camaca opremljeni bolje od nekih stanova koje smo svojevremeno obilazili tu po Hong Kongu. Juhe, tjestenine, rostilj ili topli napitci. Sve je tu spremno za par sekundi i, iako malo skuplje nego u BKK, jos uvijek prilicno jeftino.

Blago razocaravajuci dio je cinjenica da je i ovo mjesto, kao i sve turisticki hiper popularne destinacije, poprimilo umjetni genericki turisticki izraz. Sve je krcato suvenirima iz hiper produkcije koji se prodaju kao lokalni, ali na koje smo naisli i u drugim zemljama. Ponuda se prilagodjava turistima (medju kojima je sve vise i vise Kineza) i gubi se autenticnost koju svi hrle vidjeti. To je medjutim boljka svih turistickih destinacija i veliki nedostatak iliti nuspojava msovnog turizma koja se ne moze izbjeci.

Ipak, bili smo zadovoljni vidjenim (iako sam ja ulazeci u camac popusio naocale) i skinuli smo jos jednu destinaciju sa popisa mjesta o kojima smo prije samo sanjali.


Uslijedio je povratak u Bangkok gdje smo imali taman dovoljno vremena za ugodan rucak i malo odmora. Tu smo vecer imali rezerviran vlak za Chiang Mai na sjeveru Thailanda. Za taj dio avanture morati cete malo pricekati.