radovi u stanu

Evo nekaj kaj se kiselilo na kompu desetak dana prije objave:

Mijenjanje prozora

Pozdrav svima

Kao i inace proslo je preko nekoliko vremena od zadnjeg unosa teksta. Ovaj outa ne bum zavaraval niti vas niti sebe da ce od sada to biti redovito. Nece. Biti ce kad bude, ako bude. A ako ne bude, onda nece. Biti.

Trenutno sjedim za kompom, na samom cosku naseg blagovaonskog stola. Ostatak je stola natrpan stvarima iz raznih kutova naseg stana, jerbo sam morao rascistiti vecinu kutova za majstore koji nam mijenjanju prozore. Kako i zasto se prozori mijenjaju je prica koja slijedi.

Pocnimo sa zasto. Odgovor je prilicno jednostavan. Stari su prozori bili bas to. Stari. Jako stari. Celicni okviri koje je korozija natukla k’o Mike Tyson u najboljim danima sa celicnim resetkama u nista boljem stanju. U tim i takvim okvirima bilo je umetnuto prozorsko staklo. Nisu to one “fancy” zapadnjacke varijante sa dva komada stakla i zrakom izmedju za bolju izolaciju. Bio je to jedan komad obicnog tankog stakla. Kao da je netko razrezao, rasirio  i umetnuo casu u prozor. Jeftinu, tanku, osjetljivu casu iz recimo Lidla, Getro-a ili mozda “Sve za  5 kuna” ducana orijentiranih na nisku cijenu bez ikakvog razmatranja kvalitete. Treba se priznati da iako su bili tanki barem nisu dihtali kak treba, pa smo imali jedinstvenu priliku osjecati prirodu u nasem stanu. Bili smo kak se veli jedno s prirodom. Iako to zvuci hipijesvski, veganski zabavno, osjecaj je sasvim drugaciji kad priroda odluci sniziti termostat na friskih 5-7 stupnjeva. Pingvini, arkticke lisice, znamo kako vam je.

Tako smo mi jos lani dosli na ideju da pitamo gazdu ne bi li on mozda promijenio te prozore za nesto iz 20-og, ako ne mozda i 21-og stoljeca. Na prvi upit, prije godinu i nesto, odgovor je bio da moze nacelno, ali to traje, treba biti doma, ovo i ono. Tema je zamrla pod teretom svakodnevice do pocetka sijecnja ove godine, kada smo, na napomenu gazdi da je to nesto o cemo bi mogli opet otvoriti razgovore, dobili odgovor da bu netko dosel izmjeriti prozore vec za tri do cetiri dana. Bez jebemti, kak se veli. I bi tako.

Nakon izmjere koja se desila u prvoj polovici sijecnja, pocela je trka, sa gazdine, ne i nase strane, da se sa izmjenom prozora pocne prije kineske Nove Godine, iako nama nije bilo presudno da se to obavi cim prije. To nam je uzrokovalo i male problem, ili mozda i nije, jerboa smo htjeli pobjeci iz HK na par dana, ali kako nitko nije mogao sa sigunoscu reci kada ce radovi poceti nismo mogli nista rezervirati, pa smo zbog velikog rasta cijena  od toga i odustali. Bio je to, kak Englezi vele, prikriveni blagoslov, jer se istovremeno u Aninom neznanju pripremao dolazak njenog brata Ante bas u vrijeme kada smo mislili otici iz HK.

No, sve je na kraju ispalo sa time u redu. Anino je iznenadjenje upalilo, i promjene se na prozorima pocele. Potrefilo se da je prvi dan radova bas bila jedna moja radna subota, pa je Ana ostala sama sa radnicima doma. Svojim blagim temperamentom i poznatom tolerancijom na glupost, fino ih je upozorila na sitne nedostatke i greske u moetodologiji rada. Sada vidim da su opaske bile djelotvorne jer iste greske ponovili nisu. U prvom su navratu promijenili tri manja prozora u kupaoni i kuhinji, ostavivsi ostalo za neki kasniji, ispostavilo se danasnji, dan.

Kako im je Nova Godina prosla, tako se ubrzo dogovorio termin za nastavak radova. Trebao je to biti vikend koji nam slijedi, dakle sutra 15/2 i prekosutra 16/2. Medjutim, vremenska je prognoza najavljivala kisu nakon tjedan dana smrzotine pa su radovi odgodjeni za nepoznati datum u buducnosti. Jas am danas na Valentinovo ostao kuci da docekam covjeka koji ce nam konacno, nakon dva mjeseca cekanja, popraviti pecnicu.

9 je sati ujuto i ja, u pidzami, sjedim sa salicom kave za kompom i citam hrvatske novine. Telefon zvoni, gazda zove  da bi me obavijestio da su se gospoda Mijenjaci prozora, predomislila i dosla pred vrata. Nenajavljeni, ne znajuci da sam ja doma. Mogli su poljubiti vrata jerboa bi pod normalnim okolnostima ja bio na poslu, 50 km daleko od kuce i bez ikakve mogucnosti da sa posla izadjem.

I tako su, sada, ovdje u stanu. Rade veliku buku svojim fleksericama kojima pile celicne resetke sa prozora. Namjestaja ima po cijelom stanu, uglavnom na mjestima i u pozicijama u kojima ne bi trebali biti. Srecom cijeli je pod svugdje zasticen i pokriven, zahvaljujuci, vjerujem, Aninim opaskama iz prvog dijela operacije. Ja sjedim, jos uvijek u podzami, sa drugom salicom kave na malom cosku stola pretrpanog stvarima i cekam da vrijeme prodje. Srecom, temperature se vani popela na 9 (devet) stupnjeva pa mi nije tak strasno hladno. Mislim, plavi prsti su ok, ne? Tek kad pocrne je frka. Imam jos fore.

Eh, da. Objava ovog teksta mozda ne bude bas odmah danas (Valentinovo) jerbo se WIFI izgleda iskljucil, a uskoro bu i komp. Imajte raumijevanja.

San Francisco i to

Sjedimo kod Cole-a u dnevnom boravku i gledamo TV. Cijeli dan smo zujali po Venice-u, dijelu Los Angelesa pored Santa Monice, i sada odmaramo. Tko je Cole? Jucer smo ga prvi puta upoznali.

poznati tramvaj

Nasli smo ga preko airbnb.com. Na tim web stranicama ljudi nude svoje kuce, stanove ili sobe, poput Cole-a, ljudima u najam. Mi smo tako nasli Cole-a koji nam je iznajmio sobu u svojem odlicno uredjenom stanu. Prednost takve kombinacije je jeftinija cijena nocenja i eventualno upoznavanje novih ljudi. Losija strana moze biti upoznavanje nezanimljivih ili drugacije odbojnih ljudi. Srecom, Cole je "guba lik", gostoljubiv, pricljiv, zanimljiv. I u Portlandu smo tako nasli sobu i bilo je odlicno. Doduse tamo smo imali sve u sobi i nismo izlazili iz nje skoro iako su domacini bili odlicni i  vro gostoljubivi. Ovdje smo, cini se, upravo istjerali domacina iz dnevne sobe. Jadnik se povukao u svoju sobu.

Ana u diner-u

Kao sto rekoh nazad smo u LA-u. Nakon vjencanja u Portlandu, odsjeli smo tri dana u San Franciscu gdje smo bili mrvicu iznenadjeni nekim stvarima. Prvo iznenadjenje je bilo vrijeme. Do San Francisca smo navikli na toplo vrijeme od ca 25 stupnjeva ili tu negdje. U SF-u nas je docekalo vjetrovitih 15-ak. Sljedece iznenadjenje je golemi broj  beskucnika i miris mokrace na svakom drugom cosku. Srecom nista sto topla majica i brzi korak zatvorenih noseva ne mogu rijesiti.

U ta tri dana koliko smo bili tamo uspjeli smo obici sve turisticke destinacije. Vidjeli smo Golden Gate most (naravno), Golden Gate Park, Lombard ulicu (koja je navodno poznata jer je krivudava iako ja za to nikad cuo nisam), kuce sa pocetne spice Pune kuce i naravno Alcatraz koji je bio destinacija koja nas se najvise dojmila prvenstveno zbog audio vodica koji vodi kroz zatvor i sve cinjenice i price o njemu. Glasovi u vodicu su navodno stvarni policajci i zatvorenici koji su tamo radili i boravili.

Ana na dnu ulice Lombard

Zadnji dan boravka u San Franciscu nasli smo se sa covjekom kojeg ce par vas koji ste isli sa mnom u osnovnu skolu i znati. Matija Turkalj je isao sa nama u razred dok u osmom razredu nije sa obitelji otisao u Ameriku. Od tada se nismo ni vidjeli niti culi sve do jucer. 19 godina. On je bio vrlo i vidno uzbudjen i usplahiren. Fino smo se ispricali uz hranu i par piva. On veli da se ja uopce nisam promijenio. E pa on bogami jest. Ne bih ga prepoznao na ulici. Istinita prica.

Za par dana se vracamo kuci uz 21-satnu stanku u Tokyu. Ceka nas povratak u normalu, a vas ceka hrpa fotki sa cijelog putovanja (nakon obrade) i vjerojatno jos jedan tekst, nazovimo ga rezime, sazetak, konacni utisak i dojam (jedno te isto). Nakon toga mozda bude jos jedan, zaista zadnji ako ne bude jos koji. Da naplacujem ove tekstove, bas bi vas tako cijedio.

Eh, da. Jucer nam je bila 5. godisnjica. Plan je bio da unajmimo auto i vozimo ga uz obalu od San Francisca do Los Angelesa. Jedna od najljepsih obalnih voznji na svijetu vele ljudi. S obzirom da smo se malo zaigrali sa kreditnom karticom stedeci kes jerbo nam kartica tekuceg ne vrijedi puno na bankomatima ovdje, nismo mogli rentati auto, pa smo godisnjicu proveli vozeci se autobusom punim Kineza i uz veceru u kineskom restoranu usred kineske cetvrti s koferima pored nas. Ekstra klasa jel da?

ispred kuca koje se pojavljuju na uvodnoj spici Pune Kuce

Danas smo cijeli dan proveli sa Aninom prijateljicom iz srednje skole, Irenom, koja je ubrzo nakon srednje skole spakirala kofer i zapalila za ovaj dio svijeta. Njih se dvije nisu vidjele 14 godina, jos od ljeta 1999 koje su provele skupa na obalama lijepe nase. Sada, Irena ima za muza istog momka zbog kojeg je i prebjegla a koji je uistinu ugodan tip te kcerkicu od godine dana. Fino su nas nahranili pljeskavicama i zapecenim grahom te napojili pivom i vinom, sve to posluzeno i pojedeno uz bazen koji je dio apartmanskog kompleksa u kojem zive i u kojem smo i nase guzice smocili. Sasma jedan ugodan i krasan dan sa bas dobrim ljudima. Za kraj, nakon deserta, cak su nam dali i jedan od njihova dva auta na koristenje kako bi se brze vratili do boravista te kako bi se i sutra lakse nasli s njima u Hollywood-u gdje cemo rucavati. Kao sto rekoh, krasni ljudi. Skroz hercig.

Laku noc.

Alcatraz sa broda

jedan dio Alcatraza

neki od najpoznatijih zatvorenika, Al Capone skroz lijevo

pogled koji su zatvorenici imali kada bi izasli van

celija jednog od trojice koji su kopali rupe zlicama...nikad pronadjeni

pogled sa vrha jedne od ulica

Fisherman's Wharf

tipicna celija

unutrasnjost zatvora, jedan od hodnika

zatvor izvana

Vjencanje

Evo par mobilnih fotki sa vjencanja zbog kojeg smo i dosli ovamo. Vise o tome i drugim stvarima kad bumo imali vremena.

Portland

Portland u tri rijeci - bicikli, pivo, liberalni cudaci. ok cetiri rijeci. Portland, kao i cijeli Oregon, ponosi se cinjenicom da puno ulazu u ekologiju i ekoloski nacin zivota i vrlo rado isticu cinjenicu da su biciklisticki glavni grad SAD-a. Zaista, skoro svatko se vozi biciklom i svugdje po gradu postoje posebne bicikisticke trake na cesti (ponekad cak i semafori) i grad obiluje mjestima za parkiranje i vezivanje bicikala, pogotovo ispred kafica, restorana, klubova, trgovackih centara...Jaki ponos, takodjer, izaziva i veliki broj malih orbtnickih pivovara koje se dice raznim posebnim vrstama piva od kojih je tek mali dio slican nasim pivima na koje smo mi navikli. Druge vrlo popularne vrste piva ukljucuju - crvena piva (Red), blond piva, IPA (India Pale Ale) i svaka od tih vrsta nerijetko dolazi u kombinaciji sa svakojakim zacinima i/ili vocem. Cudaci su mnogobrojni stanovnici koji su ocito liberalne orijentacije, politicke i zivotne, a sto se najvise ocituje u odjeci koju nose.

Evo vam nekoliko na brzinu odabranih fotki iz nasih prvih par dana ovdje. Detaljniji izvjestaj slijedi u neko skoro vrijeme.

Las Vegas, Grand Canyon - fotke

Las Vegas Bulevar

vodeni show ispred Bellagia

Bulevar nocu

u Grand Canyonu

duboko oko 2000m, najstarije stijene oko 2 milijarde godina na dnu

da malo odmorim

ma di su ti indijanci p....a im materina