nedjelja, 13. rujna 2009.

Vikend zabava

Naspavali smo se i oporavili od tuznog izgovora za utakmicu. Dosao je i petak,Ana je radila, ali moji raspored jos nije bio u punom zamahu pa sam imao to zadovoljstvo da ostanem doma. Uz knjigu, internet i TV dan je brzo prosao i bilo je vrijeme da odem do ureda na omanji sastanak za nove profesore. Neka vrst treninga, glede edukativnih igara koje klinci u skoli obozavaju. Bilo nas je svega 5 (Michael - USA, sumnjamo da je derpe, David - UK, sasvim ok decko, Sarah - kanadska kineskinja, isto ok i Silvya - Australia ja mislim) i "trener" Paul (UK) koji je s nama i gledao utakmicu. Bilo je to sve jednostavno i kretalo se prilicno brzo. Bio je jedan zanimljiv trenutak kada smo prolazili kroz jednu igru i svatko je trebao navesti jednu zemlju koja pocinje sa C. Naravno, ja sam naveo "Croatia" na sto je Paul sa smijeskom rekao: "5:1, ha, ha!"

No i taj uzbudljivi trening je ubrzo zavrsio. Jos sam morao pricekati Vedrana da mi nesto isprinta pa u teretanu i doma. Zapricali se tako ja i Vex i pitam ga ima li kakve planove za poslije, a on veli da je mislio na poker. "Hm, poker kazes? Ja sam mislio u teretanu, ali mogu i sutra." Naravno. Bas se negdje u tom trenutku javila i Ana. I njoj je poker bio zanimljiva ideja.

Pricao mi je Vex o toj ekipi s kojom igra. To je poluozbiljna ekipa. Imaju zakupljenu sobu u jednom kineskom restoranu koji ima 50-ak soba za slicne "sportove". Uglavnom se tu Kinezi igraju sa svojim "Mah Jong" kockicama. Ali ima i nekoliko Kineza i zapadnjaka koji se igraju Texas Hold'em-a. To funkcionira na sljedeci nacin: imaju svoju stranicu na internetu gdje se igraci registriraju i dobivaju redovite najave igara. Ako misle doci moraju odgovoriti na najavu i onda moraju doci. Ukoliko se najave i onda ne pojave, nisu vise dobrodosli. Moze se doci i kao gost prijavljenog igraca (kao Ana i ja). Naknade su $100 za sobu sto ukljucuje besplatan caj i nesto hrane te $200 buy-in. Ukoliko se tih $200 izgubi moze se raditi re-buy koliko god puta se hoce. Barem dok traje dzeparac. Bio sam prilicno nervozan i sa tremom jerbo mi je Vex najavio dobre igrace koji znaju kaj rade. A obzirom da Vex ima dosta iskustva vjerujem njegovoj procjeni. Uz to, meni je to bio prvi puta da igram malo ozbiljniji poker. Neke kucne partije koje sam igrao u CRO uglavnom su se brzo pretvarale u zafrkanciju.

No , kad smo dosli tamo docekalo nas je ugodno i dobro raspolozeno drustvo. Sjeli smo za stol i poceli. Moja taktika je bila da prvih nekoliko ruku sve "foldam" odmah da vidim kako se sve to krece. Nema posebnog dealer-a nego svi dijele u krug, s tim da onaj koji dijeli karte, ne mijesa nego ih dobije promijesane kako ne bi eventualno namijesao. Blind-ovi su $1 i $2. U prvih par ruku nije se na stolu skupljalo vise od 15ak dolara. Vecina se ljudi znala od prije i atmosfera je bila bas nekako kucna, domaca bez previse rizika i avanturistickog duha. Ja sam u medjuvremeu i odigrao nekoliko ruka i nesto gubio, ali nesto i dobio. Kad sam prvi put dobio herc je prokucal malo jace. Svi koji me znaju znaju da mi se ruke uvijek malo tresu. A kad sam osvojio nesto para tresle su se bogme malo jace. Ne bi hteli da mene zovu s takvim rukama da vas operiram. Rez bi vam izgledao kao neuredni kardiogram. Malo je to i neugodno bilo. Pokusavam si slozit skupljene cipove, a u ruci sve zvecka. No kasnije se i to smirilo i nakon par sati igre jos uvijek sam bio oko pozitivne nule.

Nakon jedno sat i pol igre pojavio se jedan, navodno, dobar igrac. Cim je usao u sobu vidjelo se da, ako nista, on sam sigurno vjeruje da je dobar igrac. Cim je usao u igru podigao je uloge i prvih par ruku dobio na "galamu" i agresivnost. Takvi su mi najdrazi. Za aperkat. I bas se pokazalo da sam na njemu zaradio najvise novaca. S obzirom da mi je ipak to bila prva ozbiljna partija nisam pribjegavao nekom blefiranju i taktici zastrasivanja nego sam cekao razumne karte pa ih probao malo navlaciti da im uzmem sto se vise moze. Ali, moja je sreca da kada sam par puta imao jako dobru ruku (recimo full house) i nalozio se pouzimati im novaca, netko je od mojih suigraca imao taman malo bolju. A ona koja me izbacila iz takta i iz dobrog plusa bacila na nepovratan put prema nuli i kuci je bila moja nedovoljna skala do asa. Izbacio me full house koji je slozen tek kad je otvorena zadnja karta. Ali, to je igra, ne? Poslije toga sam bio toliko dekoncetriran da su me morali podsjecati i da dijelim karte. Zavrsio sam tako da sam, vec pomalo nervozan, ulozio zadnjih 40$ na par dvojki. Svi su se povukli osim galamdzije. On je imao kralja i jos nesto. Na stolu je dobio jos jednog kralja i izbacio me.

Ana nam se pridruzila negdje pola sata nakon pocetka. Nije ju krenulo tako dobro kao mene, ali je pred kraj postala centar paznje. Naime, kroz sat vremena je pala na samo $8. Realno, to nije dosta nizasto. Medjutim, moja je draga gospodja cetiri puta ulozila sve sto je imala. Naravno, kinezici nisu mogli odoljeti da ne udovolje maloj plavoj strankinji. I mala ih je plava strankinja cetiri puta uzela te svojih $8 pretvorila u $100. Barem je pecenu piletinu dobila dzabe. Ja sam u trenutku svoje najvece slave, taman pred tragicni svrsetak svoje kratke dosadasnje poker karijere, imao oko $450 dolara sa pot-om na stolu od oko $500. Ali, kao i par puta u mojem zivotu, kad mi Fortuna udijeli dobre karte, covjeku do mene pizda dodijeli za dlaku bolje. Ali realno nije bilo uopce lose.

Ionako sam se oprostio od novaca cim smo usli u sobu. Nisam ni ocekivao da cu u prvoj ozbiljnijoj partiji pokera uzeti nesto novaca. Uz to, igrali smo se pet i pol sati za $300 po glavi sto izadje oko 200 kn, a dobili smo i veceru. Da smo izasli van na pice, u pet i pol sati na pice i klopu bi ostavili cca $500 po glavi.

U medjuvremenu se u sobi skupilo 15ak igraca. Igralo se na dva stola. Vex je na kraju ostao jos malo iza nas i izasao je u malom plusu.

Dan kasnije, u subotu, ja sam radio cijeli dan dok se Ana zasluzeno odmarala. Navecer smo isli jednoj prijateljici na rodjendan u centar. Slavila je u jednom kaficu u SOHO cetvrti. I imala je dobru kombinaciju sa vlasnikom - svatko tko dodje plati $264 i u dva sata moze piti koliko hoce. Mi smo dosli na pola te kombinacije pa nas je isto to kostalo samo $132. S obzirom da je pivo u tom dijelu grada oko $50 vise se nego isplati. Bila je to dobra zabava. A i vidjeli smo prijatelje i poznanike koje inace ne vidjamo precesto. Kao i sve sto je dobro tako je i ta vecer brzo prosla i krenulo smo kuci.

Drugo smo jutro spavali do 12. Fino kako bog zapovijeda nedjeljom. Ubrzo nakon sto smo se probudili dobili smo i poziv od sefa Anine mame koji je bas bio na putu iz Kine prema Hong Kongu pa nas zove na kavu. S njima smo proveli par ugodnih sati u gradu, pa malo skocili u shoping te je i ta nedjelja ubrzo svrsila.

Sad je evo cetvrtak i trenutno imam pauzu za rucak. Poslije skole Ana i ja nastavljamo sa posjetama teretani. Prvi val upala misica je prosao, ali i drugi ce nesumnjivo uskoro. Ja sam, osobno, tjelesno propao. Moja se snaga, pokazala tek sjenom nekadasnje neazustavljive zvijeri. Sto nije ni cudno s obzirom da zadnjih godinu dana nisam potrcao niti na wc. A ovo ljeto smo unijeli toliko masnoca, alkohola i secera, ne krecuci se uopce, daje to strasno. Ali kao i svi mazohisti, kao i toliko puta dosada krecemo opet u borbu sa gravitacijom i godinama.

Pozdrav vam svima, koliko vas ima i ma gdje bili.
V&A

1 komentar: