Nogomet i ostale sporedne stvari

Proslu smo se nedjelju kasno digli. Negdje oko podneva. Ja sam noc prije kod Vexa gledao tekme Engleska-Slovenija i Hrvatska-Bjelorusija. Ana je imala dugacku radnu subotu pa je relativno rano legla. Digli smo se, dakle, oko podneva bez brige u svijetu sa samo jednom stvari na rasporedu. Trebali smo se naci sa Aninom bivsom kolegicom koja se vraca u Argentinu. Florencia je dosla u HK lani sa svojim deckom Rodrigom te kao i Ana radila u vrticu. Medjutim, njima se HK nije toliko dopao pa su se odlucili vratiti. To jest, mislim da on, s obzirom da je radio kao pripravnik, nije zaradjivao puno pa su se odlucili vratiti doma na kratko pa pale na Novi Zeland.

Uglavnom, nasli smo se s njom u Starbucks-u smjestenom na jednom od ljepsih mjesta u HK - aveniji zvijezda. To je jedno setaliste uz Victoria Harbour koje je, po uzoru na poznati Hollywood Boulevard, poploceno betonskim plocama sa potpisima i otiscima ruku poznatih lokalnih licnosti te sa pogledom na HK otok i cijeli niz ogromnih zgradurina.

Nakon sto smo se ispricali nekih dva sata i srkali kavicu (tj cure su se ispricale o poslu i ljudima na poslu) Flor je morala ici dalje. Trebala se naci sa prijateljima na jednom od obliznjih otocica na veceri. Na njen poziv i mi smo se pridruzili. Pricala nam je kako je to jedan super restorancic koji je ujedno i knjizara i ambijent je super i ovo i ono. Kad smo vec bili na brodu netko je spomenuo da se radi o vegetarijanskom restoranu. KAJ!?A mi gladni k'o pesi. Nista nismo stavili u usta od kad smo se digli, a vec je 16h. Necemo jesti prije 18-19h. Nazalost bili smo predaleko da skocim s broda. A nije iskljuceno niti da morski cucki tuda plivaju. Pa je stoga bilo manje zlo da ja pretrpim stogod trave u zelucu nego da postanem socna papica Raljama.

Na brodu smo upoznali i Florine prijatelje Josha iz Skotske i Cristine s Filipina. Oboje su u HK na svojevrsnoj praksi u sklopu sveucilista koja pohadjaju doma. Kad smo dosli konacno do "restorana" unutra je vec bila skupina od negdje 10ak ljudi. I bilo je to doista saroliko durstvo - Ukrajinka, Austrijanac, Francuz, Litvanka, Kinez, nas dvoje Hrvata, dvoje Argentinaca, Skot... Svi ostali se vec znaju od prije, vecina su cimeri. Mi smo jedini novi u drustvu. I to u vegetarijanskom restoranu. Jebena inicijacija ako se mene pita. Ali kazu da se i pop za drustvo ozenio.

Moram ipak priznati da ugodjaj u restoranu nije bio los. Svirala je "lounge" muzika, osoblje je bilo srdacno i nasmijano. Drustvo je bilo veselo. Jos samo da imaju koji snicl na jelovniku, bilo bi super. Ana je jela lazanje sa spinatom, ja sam unistio malu Margheritu (srecom imaju pizzu, iako je mala) dok smo slusali o poslovnom projektu koji je Philipe pokrenuo i kako bi bas bilo super kad bi se mogli i mi ukljuciti. "Oui, mon ami! Certainement!", mislim si ili prevedeno Odbij vise j... te! Salim se, nije bio tako strasno naporan, ali svejedno. Pokrenuo je naime nekakvu web stranicu na kojoj bi trebalo biti moguce prevoditi rijeci na svim mogucim jezicima (www.bilingualizer.com). Nije daleko dogurao naravno i hrvatski bi mu bio bas zanimljivi dodatak. Takodjer, on bi i skrojio tecaj engleskog za hotele, pa bih ja bas tu mogao lijepo uskociti. Ima naime prijateljicu koja je predsjednica uprave nekog lanca hotela, bla, bla...Zvuci pomalo kao Grimmove bajke. Vidi se da je covjek zagrizao za taj svoj projektic prilicno strastveno.

Istini za volju, on je prvi francuz kojeg ja znam koji tecno govori engleski a uz to prica i njemacki i jos pokoji jezik. Ali na toj famoznoj stranici trenutno mu ne radi niti prijevod sa engleskog na francuski pa mi se cini da malo ipak zivi u oblacima.

I ta je vecer uskoro dosla kraju. Izasli smo iz restorana malo nedorecenog dozivljaja. Vjerojatno zbog toga jer nisam navikao izaci iz restorana gladan. Ali s obzirom da smo odlucili izgubiti barem dio onoga sto smo nabili na nasa tjelesa ovog ljeta, nije ta vecera niti tako tragicna. Sada nam je preostalo doci doma i polako se spremati za srijedu i veliku utakmicu hrvatske nogometne reprezentacije. Naime dolaze nam na veceru Vedran i njegovi prijatelji koji su mu i poslovni partneri, a ujedno i nasi prijatelji. Oboje Englezi. Kod nas cemo ih upoznati sa hrvatskom prehranom i onda se selimo kod Vex-a na tekmu jer mi nemamo sportske kanale na telki.

Prije toga, medjutim, u utorak je bio datum mog povratka u skolu. Imao sam zakazan sastanak u osam ujutro sa voditeljicama engleske katedre. Poklonio sam im dvije lepeze sa nacrtanim znamenitostima hrvatskih gradova i otoka. Bilo je lijepo vidjeti ih kako se raduju kao djevojcice iako je taj suvenir hrvatski koliko i eskimski. Jer osim slika hrvatskih gradova i otoka nista vezano uz njega nije hrvatsko. Lepeza je tradicionalno azijski (japanski i kineski) artikl, a ova je konkretno i proizvedena u Kini i jedan je od nekoliko stotina (ne)hrvatskih suvenira koje mozete kupiti na standovima duz hrvatske obale. Nazalost izuzev maslinovog ulja, koje opet dolazi u bocama koje su vjerojatno iz Kine, bas i nema nekog autenticnog hrvatskog suvenira.

I srijeda je dosla i vecera je bila blize. Odlucili smo da ce za glavno jelo ipak biti pecena piletina sa krumpirom. Znam da to nije nesto sto je tipicno samo za Hrvatsku, ali je sigurno jedno od najcescih jela kod nas, a bogami i jedno od najlaksih za napraviti. Za predjelo ide kolekcija hrvatskih suhomesnatih proizvoda sa tvrdim sirom od ovcjeg i kravljeg mlijeka, hrv krastavci i hrv masline. A za dobrodoslicu domaca hrvatska travarica.

Skupilo se tako nas troje hrvata i dvoje engleza, svi u dresovima svoje reprezentacije. Uzivali smo u klopi i picu, a poslije i u drustvenim igrama (scrabble, rummikub). Odjednom se netko sjetio da bi bilo dobro provjeriti da li je tekma uopce na televiziji danas. Otvorili smo tako teletekst, a tekme nigdje. Mora da je greska. Na rasporedu na internetu isto nema tekme nigdje. Krasno! Poceli smo zivkati razne sluzbe informacija da provjerimo tv raspored i da saznamo u kojim se lokalima po gradu prikazuje tekma da se eventualno tamo preselimo. Zvali smo sluzbu za korisnike TV posluzitelja kojima je trebalo dobrih 15 min da provjere raspored, cak American Express gdje stricek nije bio od apsolutno nikakve pomoci, sluzbu informacija, i par lokala. Nekako smo ipak saznali da je tekma ipak na rasporedu negdje oko 3 sata na programu 670 ili 671.

Razdoblje od 03.00 - 05.00 necu previse komentirati. Atmosfera je bila cudna. Medju Hrvatima razocaranje i gadjenje. Medju Englezima radost i sucut. Barem je Cilic pobjedio Murray-a na US Open-u. Iako mi se cini malo cudnim da su bas prije ove utakmice ispali Modric (kao slucajno su ga ozljedili) i Corluka (sa zutim za otezanje koji mu i nije morao biti dosudjen), a Eduardu je dosudjena kazna za glumu u sesneatercu i tako mu srusen kredibiletet (i nije dosudjen ociti penal na njemu) iako cijela engleska repka i pola Premier lige non stop glumi padove (Rooney protiv Slovenije dobio penal za kontrafaul).

Uspjeli smo nakon razocaranja skupiti cak dva sata sna i krenuli smo na posao. Nije bilo bas najlakse ostati budan izmedju satova, pogotovo u mojoj pauzi za rucak. Ucionica u kojoj je moje sjediste je zapravo igraonica iako se zove "Reading Garden" tj. vrt za citanje. Opremljena je i velikim strunjacama koje su jako udobne. Pogotovo nakon neprospavane noci. No, uspio sam odoljeti iskusenju i ne zaspati na strunjacama. Ne duze od 5 min. Zato samo cijeli put do doma u busu spavao k'o zaklan.

Dosavsi doma, stavio sam ostatke sinocnje vecere u kljun i opustio se uz TV. Ana je nakon posla isla u teretanu (ipak je drijemala vecinu tekme sinoc) i nece je biti doma jos koji sat. Medjutim na kaucu isto kao i u busu. Prakticki, cim sam sjeo sam zaspao. Ana me probudila kad je dosla kuci oko osam i tada sam zakljucio da je vrijeme da se prebacim u krevet. Odlomio sam dvanaest sati u komadu do jutros u osam.

Srecom danas mi je slobodan dan. Srecom Hrvatska ima jos samo jednu tekmu do kraja kvalifikacija, ne racunajuci eventualno doigravanje. Srecom, tekma je opet u srijedu. Srecom vremenska razlika ce tada biti sedam sati. Srecom, do tada pocinje i vanskolska nastava pa radim sat i pol duze. Srecom repka u zadnje vrijeme igra "odlicno". Srecom biti ce to jos jedna noc posvecena uspjesima hrvatskog sporta.