Zavrsilo je jos jedno zanimljivo ljeto! Jako smo sretni sto smo ga uspjeli provesti u Hrvatskoj sa svim dragim nam ljudima. Svi ste nam poprilicno uljepsali ovo ljeto .Dakle, svoj smo godisnji proveli u ugodnom obiteljskom okruzenju te u ugodnim susretima sa najdrzim nam prijateljima. Ugla
vnom su to bili opusteni trenuci. Izuzev blagdana Velike Gospe koji je za mene bio sve samo ne miran. Ali opet imam vise nego ugodno sjecanje na dan (iskreno na dio dana) koji sam proveo sa svojim sogorom Antom te njegovim braticem Stipom. Kao sto pogadjate napili smo se (ne bi se reklo sa slike, jelda?). I to poprilicno. Pogotovo ja. Ja sam naime prvi zavrsio u horizontali i...neka tu prica stane. Bilo je odlicno uglavnom.
vnom su to bili opusteni trenuci. Izuzev blagdana Velike Gospe koji je za mene bio sve samo ne miran. Ali opet imam vise nego ugodno sjecanje na dan (iskreno na dio dana) koji sam proveo sa svojim sogorom Antom te njegovim braticem Stipom. Kao sto pogadjate napili smo se (ne bi se reklo sa slike, jelda?). I to poprilicno. Pogotovo ja. Ja sam naime prvi zavrsio u horizontali i...neka tu prica stane. Bilo je odlicno uglavnom.
Udebljali smo se oboje na finoj domacoj kuhinji. Pred kraj nam je oboma bilo vec dosta hrane iako smo sada godin
u dana bez te fine papice. Ali snaci cemo se. Pecnica nam srecom radi bez ikakvih problema pa bumo nekaj smislili.Kao i sve najbolje stvari u zivotu tako je i nas boravak u CRO prebrzo dosao svome kraju. A s njegovim krajem dosao je i onaj dio koji nam svima najteze pada, ali koji je nazalost i neizbjezan. To je naravno rastanak sa svima vama. Ponovno oprastanje, suzne oci, knedle u grlu... Srecom svi smo djeca tehnoloske generacije u kojoj imamo mail-ove, fejsbuke, skajpove i sve ostale tehno sile koje svijet cine samo mnogoljudnim selom u kojem su svi koje zelite vidjeti i cuti upravo na drugom kraju jedne jako duge zice.
No bilo kako bilo, eto nas nazad, usudio bih se reci, doma! Svi mi Hrvati ovdje, oba troje nas, osjecamo kao da tu i trebamo biti. Barem zasad. Tako smo ustanovili za vrijeme voznje taxijem sa aerodroma.
Sto se
samog leta tice, imam samo rijeci hvale za Turkish airlines. Sjedala su udobnija i sira od onih u Swiss-u, sa vise mjesta za noge i boljim zabavnim sadrzajima. Mali je nedostatak bio kasnjenje iz Istanbula vise od sat vremena, ali s obzirom da smo vecinu proveli u Istanbulu, a ne na aerodromu, nije nam to bio neki preveliki problem. U Istanbulu je bio prekrasan dan. Bez oblacka na nebu, temperatura je bila oko 20 stupnjeva sa ugodnim povjetarcem. Prosetali smo se cent
rom Vex i ja jeduci kuhani kukuruz i gledajuci zitelje Carigrada kako gledaju u hranu ispred sebe cekajuci da sunce zadje te da navale na istu k'o Kosorica po djepu grcajuceg Hrvata. Dosli smo naime u vrijeme Ramazana. Zadivljujuca je njihova samodisciplina kojom bulje u taj komad mesa koji je i nama zamirisao.
samog leta tice, imam samo rijeci hvale za Turkish airlines. Sjedala su udobnija i sira od onih u Swiss-u, sa vise mjesta za noge i boljim zabavnim sadrzajima. Mali je nedostatak bio kasnjenje iz Istanbula vise od sat vremena, ali s obzirom da smo vecinu proveli u Istanbulu, a ne na aerodromu, nije nam to bio neki preveliki problem. U Istanbulu je bio prekrasan dan. Bez oblacka na nebu, temperatura je bila oko 20 stupnjeva sa ugodnim povjetarcem. Prosetali smo se cent
rom Vex i ja jeduci kuhani kukuruz i gledajuci zitelje Carigrada kako gledaju u hranu ispred sebe cekajuci da sunce zadje te da navale na istu k'o Kosorica po djepu grcajuceg Hrvata. Dosli smo naime u vrijeme Ramazana. Zadivljujuca je njihova samodisciplina kojom bulje u taj komad mesa koji je i nama zamirisao.Voznja od 10 sati iz Istanbula do Hong Kong-a prosla je, dakle, odlicno. Cak smo i ulovili nesto sna te k'o novi sletjeli u HK. Moja nam je voljena zena narucila taksi prema ranijem dogovoru,
te nas i iznenadila svojom pojavom. Jadna, nije provjerila ujutro stizemo li na vrijeme pa je na aerodromu provela vise od tri sata. Srecom, nije nasla dio sa milijardu ducana. Uputili smo se, nakon tople dobrodoslice, prema parkiralistu br.3 na kojem nas je cekao naruceni taksi i ubrzo izasli iz ugodnog ambijenta umjetno hladjenog prostora te stupili na otvoreni zrak. Gadost, sauna, fuj, ajmo nazad... samo su neki od nasumicnih pojmova koji su mi u tom trenu pretrpali um...Srecom
i taksi je, kao i sve zivo ovdje, dobrano rashladjen pa je nelagoda ubrzo prosla. Nakon 40-ak minuta voznje stigli smo i do stana. Dovukao sam nekako taj vrazji kofer (izvagano je 35,4 kg) na prvi kat, kao i ekstra putnu torbu te ruksak. Znam, reci cete, to je ipak samo jedan kat. Je, tocno...ali je i je...ih 35 kg. Nekada je 35 kg bilo lakse nego sada. Mozda su se vage promijenile. Ja sam zasigurno jos uvijek neizmjerno jak. Aha.
No, kada smo usli kroz vrata sve je bilo zaboravljeno. I odvratna vlazna vr
ucina i pretezak kofer i dvosatno kasnjenje. Preuzeo je osjecaj pripadnosti, zadovoljstva, srece...ne toliko zbog cinjenice da smo u HK. Mogli smo doci i na Mars i u Veliku Mlaku. Radilo se o nasem stanu, sa nasim ukrasima, nasim suvenirima itd. Dok nas nije bilo susjedi koji su preuredjivali stan iznad nas su zavrsili sa radovima pa su i skele maknute sa zgrade. Nakon dugo vremena iz naseg se dnevnog boravka opet pruzao neometani pogled na grad, more, otoke, zalazak sunca...
te nas i iznenadila svojom pojavom. Jadna, nije provjerila ujutro stizemo li na vrijeme pa je na aerodromu provela vise od tri sata. Srecom, nije nasla dio sa milijardu ducana. Uputili smo se, nakon tople dobrodoslice, prema parkiralistu br.3 na kojem nas je cekao naruceni taksi i ubrzo izasli iz ugodnog ambijenta umjetno hladjenog prostora te stupili na otvoreni zrak. Gadost, sauna, fuj, ajmo nazad... samo su neki od nasumicnih pojmova koji su mi u tom trenu pretrpali um...Srecom
i taksi je, kao i sve zivo ovdje, dobrano rashladjen pa je nelagoda ubrzo prosla. Nakon 40-ak minuta voznje stigli smo i do stana. Dovukao sam nekako taj vrazji kofer (izvagano je 35,4 kg) na prvi kat, kao i ekstra putnu torbu te ruksak. Znam, reci cete, to je ipak samo jedan kat. Je, tocno...ali je i je...ih 35 kg. Nekada je 35 kg bilo lakse nego sada. Mozda su se vage promijenile. Ja sam zasigurno jos uvijek neizmjerno jak. Aha.No, kada smo usli kroz vrata sve je bilo zaboravljeno. I odvratna vlazna vr
ucina i pretezak kofer i dvosatno kasnjenje. Preuzeo je osjecaj pripadnosti, zadovoljstva, srece...ne toliko zbog cinjenice da smo u HK. Mogli smo doci i na Mars i u Veliku Mlaku. Radilo se o nasem stanu, sa nasim ukrasima, nasim suvenirima itd. Dok nas nije bilo susjedi koji su preuredjivali stan iznad nas su zavrsili sa radovima pa su i skele maknute sa zgrade. Nakon dugo vremena iz naseg se dnevnog boravka opet pruzao neometani pogled na grad, more, otoke, zalazak sunca...Duze tusiranje te pileci burito popracen malom tocenom, pravi su lijek za rehabilitaciju nakon dugackog putovanja. Bio sam novi covjek nakon ugodne vecere u centru Sai Kung-a. I bogami spreman za krevet.
Iako me bilo strah nesanice i raznih poremecaja vezanih uz ovakve letove preko nekoliko vremenskih zona, uspjesno sam odvalio 13 sati u komadu. Nov covjek.
Sad je vec proslo par dana i zivot se vratio u normalu. Kod Ane u vrticu su zavrsili sa svim pripremama i klinci su stigli. Moj povratak u skolu pocinje u subotu sa nadoknadom nekih satova iz proslog semestra, a u utorak pocinjemo sa novom skolskom godinom. Pogledi su, kao i svim Hrvatima, usmjereni prema sljedecim blagdanima koji su u HK vrlo brzo. Vec 1.listopada nazire se dugi vikend i nekakav kratki izlet.
Uskoro cemo i srediti sobu za goste i bilo bi nam jako drago da nam dodjete u goste. Bolje prije nego kasnije. Do tada ili do sljedeceg citanja (kaj god dodje prije) puno pozdrava od nas obadvoje.
Nema komentara:
Objavi komentar