Zivot nakon Bornea

Napokon sam zavrsio i sa tekstovima o Borneu. Iskreno vec mi se popelo navrh glave. Dva mjeseca pisem o putovanju od dvanaest dana. Nadam se da vam je bilo zanimljivo barem.

Nakon sto smo se vratili zivot se, naravno, vratio u normalu. Ana i ostali su nastavili sa poslom, ja sam nastavio sa utiskivanjem dupeta na moje mjesto na kaucu. Srecom "normala" nije potrajala dugo. Prvo mi je Vex dogovorio razgovor sa jednom zenskom koja je nedavno otvorila centar za ucenje. Dogovorili smo da ce ona organizirati grupu djece za tecaj koji bi ja drzao i za koji bi pisao nastavni plan. Trebao je to biti konverzacijski tecaj engleskog za klince od prvog do sestog razreda. Dogovorili smo sve detalje, ali i do danas, mjesec i pol dana kasnije, jos uvijek nije skupila dovoljno djece i tecaj ce biti otkazan. Ipak je centar otvoren u ozujku pa joj valjda treba jos malo vremena da se afirmira. No sa direktnim marketingom na umu, Esther mi je platila da tri subote zaredom dodjem u njen centar na sat vremena i jednostavno budem tamo. Kao ziva reklama. Najlaksa lova ikada.

Isprva sam mislio da nedostatak djece u centru nije bas najbolja stvar za nas kucni budzet, ali zvijezde su nam se ipak izgleda poslozile ovog proljeca. Naime niti tjedan dana nakon mog dogovora sa Esther, Vex me zvao da hitno dodjem u njegov ured jer treba moju pomoc. Konacno se stara poslovica da "dok jednom ne smrkne drugom ne svane" odigrala u moju korist. Jedan od njegovih profesora morao je naglo otici iz firme pa je ostalo jedno prazno mjesto. I tu sam ja uskocio. Vec sljedeci dan poceo sam raditi u Pooi To osnovnoj skoli sa osamnaest razreda (po tri prva, tri druga itd do tri sesta). Plus jos u nekim skolama na vannastavnim satovima.

Na moju daljnju srecu klinci u toj skoli su se ispostavili prilicno pametnima i dobroga ponasanja. Istina lakse ih je kontrolirati posto je na svakom satu uz mene prisutna i kineska profa koja smije grmiti na njih. Vrlo brzo sam se navikao i na skolu i na lekcije i pogotovo na klince. Vec nakon prvog tjedna poceli su me zaustavljati na hodnicima i veselo me pozdravljati. No, prvi pravi znakovi da sam im zanimljiv i da me vole je dosao prolsog tjedna bas na moj rodjendan. Prvo sam od nekoliko njih dobio cestitke za rodjendan iako nisam najavljivao kada mi rodjendan pada, a onda su me i klinci iz, ipak najboljeg, 6c pitali da li bi se mogli slikati sa mnom.

Vrhunac moje kratke profesorske karijere desio se jucer. Sesti razred u HK je zadnji razred osnovne skole. Nakon osnovne imaju 3 razreda nize srednje skole (middle school) i 3 razreda vise srednje skole (High school ili Secondary school). Jucer je 6c tako imao zadnji sat engleskog prije zavrsnih ispita i kraja osnovne skole. Odmah po mom ulsaku u ucionicu svi su ustali (kao i obicno) ali i ostali stajati nakon pozdrava. Uciteljica mi govori da su klinci nesto pripremili i na kompu pustila muziku. Cijeli razred od 34 djaka je sljedecih pet minuta pjevao pjesmicu na engleskom zahvaljujuci mi na mojim predavanjima. Srce mi je zatitralo. Mislio sam da je to sve. Uostalom, i to je bilo prekrasno i neocekivano. Ali, donijeli su i hranu. I da niti to ne bude sve, napravili su mi veliki poster sa fotkama od tjedan dana prije, a na drugoj su strani napisali velikim slovima 6C i svi su se potpisali ispod svojih poruka. Ostao sam na trenutak nijem. Nista slicno mi se nikada nije dogodilo.

I prije toga dana sam znao da sa tim razredom imam najbolju komunikaciju (najveci dio vannastavnog sata dolazi iz ovog razreda), ali niti sam znao da sam im se toliko svidio niti je sa drugim razredima komunikacija bila losa.

I tako su mi klinci iz 6c bitno olaksali profesorki posao. I sada i za ubuduce. Jer, i kosooki vrapci tu na granama dzungle koja nam okruzuje stan, znaju da sam i poceo predavati samo zato kaj nisam mogao naci posao koji sam htio. Ujedno su mi i pokazali i dokazali zasto je lijepo raditi sa djecom. Djeca naime ne znaju lagati. Barem ne kao grupa. Uvijek postoji barem jedan koji ce reci nesto ako im se profesor ne svidja. Ako zbog niceg drugoga onda da ispadne frajer pred drugima. Reci ce ono sto svi misle. Ali ako im se profesor svidja svi ce to reci uglas (osim mozda onog bahatog "frajera"). I reci ce to bez zadrske i pokazivati ce to i u razredu i van njega. Nisam jos imao sefa, a vjerojatno niti necu, koji ce mi pjevati pjesmice i napraviti poster.

Bilo je preko nekoliko sarolikih poslodavaca i sefova u mojoj karijeri u kojoj sam imao (ne)srece nalaziti dobre poslove sa ne bas sjajnim poslodavcima. Svaki je imao nesto svoje cime je doprinjeo mom sada bogatom iskustvu "kako ne tretirati svoje zaposlenike". No sada sam, eto, nasao odlicnog poslodavca sa poslom koji nisam nikada zamisljao da cu obavljati. Srecom, kriticari (a to su u ovom slucaju klinci) su prilicno zadovoljni pa je i moj poslodavac zadovoljan, a bogme i ja.

Jucer je vlada HK-a takodjer objavila da se sve skole zatvaraju na dva tjedna zbog pojave svinjske gripe u jednoj od skola te kako bi se smanjilo sirenje medju djecom. Tako sam ja na prisilnom godisnjem (jadan), dok Ana ipak mora odradjivati skracenu satnicu kako bi pripremili sada prazan vrtic za ljetnu skolu.

Veliki pozdrav svima,

V&A