utorak, 23. srpnja 2013.

Las Vegas

Las Vegas

Sto reci o Las Vegasu, Gradu grijeha. Preko 40 stupnjeva po danu. Konstantna vreva ljudi svih rasa, nacionalnosti i izgleda. Debeli, mrsavi, pijani, trijezni, na momackim ili djevojackim vecerima, godisnjicama braka ili cak i obiteljskim putovanjima. Od grada smo vidjeli ono zbog cega svi i dolaze u Las Vegas, a to je Las Vegas Bulevar iliti The Strip. Dugacka je to i siroka ulica uz koju se nalaze ne svi ali oni najbolji, najskuplji i najpoznatiji hoteli poput MGM Grand, The Venetian, Ceasar's Palace itd. Preko dana je kao i u vecini drugih gradova. Niz velikih staklenih gradjevina, restorana, barova i shopping centara. Nema cega nema u ponudi od voznje super sportskih automobila, pucanja iz cijelog niza vatrenih oruzja, restorana za svaciji dzep i ukus od McDonaldsa do najpoznatijih svjetdskih kuhara, mnogobrojnih predstava (showova) koji su nevjerojatno dobri pa do ulicnih zabavljaca. Za obici i posjetiti sve trebalo bi barem mjesec dana. NAravno tu su i sveprisutne kockarnice u kojima je moguce igrati vec za 1 cent pa do igara samo za iznimno bogate.

Mi smo dane uglavnom provodili setajuci po glavnoj ulici i hotelima, slikajuci sto smo god stigli. Povremeno bi se osvjezili u jednom od shoping centara ili hodajuci pored barova koji imaju ventilatore sa vodenom maglicom koja sprica svuda i hladi goste i prolaznike. Nikad prije nismo osjetili temperature od 43 - 45 stupnjeva bez imalo vlage u zraku. Bogme posebno iskustvo.

Veceri smo provodili uz neku od predstava i / ili u kockarnici igrajuci na male uloge. Dosta zarazan hobi. Srecom strah od naglog siromastva bio je jaci od iskusenja velikih dobitaka. Prva predstava koju smo pogledali bio je David Copperfield. Njega sam htio gledati jos od kada sam ga gledao kao klinac na TV-u. U pocetku sam bio blago razocaran jer se sve doimalo dosta lezerno i kao da mu se ne da, ali trikovi iliti magija koju je izvodio bili su stvarno zapanjujuci a i natupa tri puta dnevno svaki dan. Stvaranje auta iz zraka ili nestajanje 13 ljudi odjednom. Za jedan od trikova napuhao je crni balon unutar prozirnog balona i sve skupa zatvorio u pleksiglas kutiju, te snagom "uma" ucinio da samo crni balon pukne. Jedina losa tocka je bilo povracanje zenske koja je sjedila za nasim stolom. Srecom nije nas puno poprskala pa smo nastavili uzivati u showu.

Druga predstava koju smo gledali zove se The Absinthe. Za razlziku od Davida koji nastupa u dvorani, ovaj se show odvija u satoru nalik cirkuskom i sjedala su postavljena u krug sa povisenom "pozornicom" u sredini. Show je mjesavina eksplicitnog, uvredljivog, pa i vulgarnog humora te niza raznolikih akrobacija sa dozom seksepila i erotike. Odlicna zabava cijelih dva sata.

U kockarnici nismo imali niti blizu jednako puno uspjeha kao sa predstavama. Dapace sve smo izgubili kaj smo ulozili. Srecom nismo puno ulagali, pa steta nije strasna. Puno je vise stete bilo prilikom posjeta outlet centru.

Jos jedna stvar za koju puno ljudi placa prilikom posjeta Las Vegasu je izlet do Grand Canyona. Jos jedna od mnogo stvari na nasoj listi svjetskih atrakcija koju smo htjeli vidjeti barem jednom u zivotu. Bas dok ovo pisem, sjedimo u busu na povratku u Las Vegas. Sam izlet se sastoji od 5 sati putovanja u svakom smjeru sa 3 sata za setanje i foktanje. Tri su moguce tocke koje se mogu posjetiti na ovoj strani kanjona - zapadni, juzni i istocni rub. Mi smo izabrali juzni jer je jeftinije a i pogledi su naovodno ljepsi sa stijenama u jarkijim bojama. Na zapadnom se rubu nalazi i tzv. Nebeska setnica sto je nesto poput staklenog polukurznog mosta koji visi iznad kanjona, ali se naplacuje ekstra i potrebno je ostaviti ruksak, fotic, cak i nakit ili sat u ormaricu prije nego se na most izadje.

Moram reci da su pogledi zaista spektakularni. Mogli bi provesti tamo sate i sate samo sjedeci i gledajuci u masivne stijene i procjepe te jasno izrazene slojeve stijena od kojih one najstarije, na samom dnu kanjona poticu od prije dvije milijarde godina (2 000 000 000).

Veceras nas ceka zadnja vecer u Las Vegasu koju cemo provesti probavajuci okrenuti srecu na kocki, opet sa malim ulozima. Barem da povratimo ulozeno ili da se igramo sto duze za stogod cemo izgubiti veceras. Sutra nam slijedi mirno prijepodne te let do Portlanda u Oregonu gdje cemo provesti sljedecih desetak dana te gostovati na vjencanju Davida i Michelle sto je i glavni razlog (ili izgovor) za ovo nase putovanje.

Do sljedeceg javljanja, dovidjenja.

Za fotke se vratite sutra.

3 komentara: