Blogeri nema vas ko sira! Niste se bas isprsili pisuci kak vam fale ovi i ovakvi tekstovi vaseg najdrazeg autora. S obzirom da sam dobar kako jesam i siroke sam ruke, opet dijelim mudrost i humor bez pomisli o nekoj naknadi.
Iskreno, niti ne sjecam se kada sam pisal zadnji tekst. Bilo je to fakat davno. Od onda sam pocel radit novi posel koji zahtijeva dizanje u 5.30 ujutro. Trening u koji sam se opet bacil me drzi van kuce do nekih 21-22h i onda sam pak preumoran da ikaj drugo radim osim da idem corit. Ana je u slicnom ritmu sa svojim faksom i instrukcijama tak da je ovaj blog pal jako nisko na nasoj listi prioritetnih nacenja trosenja energije. Cinjenica da bas nitko od naseg brojnog i cijenjenog citateljstva nije izjasnio potrebu i zelju za citanjem ovih tekstova, isti nisu niti nastali.
U medjuvremenu se izdesavalo nekoliko stvari. Moj brat je bio u posjeti sa svojom boljom polovicom (ili cetvrtinom ako cemo po kilazi) i bila su to odlicna, umarajuca i prilicno vruca dva tjedna sa neobicno lijepim vremenom. Zanimljivo je da je prekrasno vrijeme navodno uzrokovano tj potpomognuto prisilsnim gasenjem tvornica u sirem podrucju zbog istovremene Univerzijade.
Ubrzo nakon njegova posjeta zivot se vration u svoj normalni ritam diktiran uglavnom ritmom zvonjave skolskih zvona i (ne)ucestaloscu skolskih tj. drzavnih praznika. Jedna bitna razlika u odnosu na lanjske godine je novo radno mjesto, a to je (pazi sad) PO LEUNG KOK HONG KONG TAOIST ASSOCIATION YUEN YUEN PRIMARY SCHOOL. Skraceno je to PLK HKTA Yuen Yuen Primary School. To je osnovna skola u kojoj vec radi troje nasih prijatelja i u koju sam vise manje i upao upravo zbog te veze. Naravno, i zbog mojeg ocaravajuceg sarma i iznimne sposobnosti. :-o
To je jedna od rijetkih skola koja koristi engleski kao primarni i jedini jezik. I kurikulum je nesto drukciji i manje intenzivan nego u prosjecnoj lokalnoj skoli. Takodjer, skola ima grupu od cak 8 NET-ova (ucitelja izvornih govornika) sto je u prosjeku 7-8 vise nego u ostalim skolama. Sve u ovoj skoli mi prilicno pase: kolege, nacin rada, raspolozivost materijala, klinci su slatki i pametni, lova je ok itd. Medjutim jedan je prilicno velik nedostatak koji uzima vise danka nego sto sve pozitivne stvari uspijevaju razvuci moj osmijeh. Naime, posao zahtijeva dizanje u 5.30 ujutro i put od 1,5h u svakom smjeru.
Nedavno, smo poceli i s organizacijom hrvatskih veceri. Dosada smo organizirali dvije od kojih je zadnja bila prije 8 dana. Cijela se stvar svodi na okup prijatelja u nasem stanu i gozbi hrvatskih jela poput: cufti, krumpir salati, grah salati, zegrebackom odresku, zagorskim pogacicama od sira, restanom krumpiru i slicno. Reakcije su vise nego odlicne i cijela mi stvar daje preko nekoliko ideja o sljedecim vecerama i o razvoju isti u nesto vise, ali o tom potom.
Kao i obcino treba mi po 3-5 dana da zavrsim jedan tekst i pocetna se ideja i misao razvodni i pretvori u puko nabrajanje dogodovstina bez isuvise smisla. S tim na umu, ovdje bum podvukel crtu i stao za danas. Takodjer ovaj puta bum izostavil fotke jer su one doma, a ja sam u skoli.
Do sljedeceg slusanja/citanja/skype-anja saljemo vam svima veliki pozdrav.
Nema komentara:
Objavi komentar