Krenuli smo na Veliki Cetvrtak, kao i obicno, sa velikim ruksakom na ledjima i malim ruksakom na prsima. Inace nastojimo putovati navecer zadnjeg radnog dana kako ne bi gubili niti minute godisnjeg odmora na poznati teritorij. Ovaj smo puta kretali dan kasnije. Cijelo smo jutro proveli opustenog uma pripremajuci sebe i kucu za put. Zadnja dva tjedna vec pazimo koliko i koje hrane ima u kuci kako ne bi morali bacati nista sto bi se pokvarilo dok nas nema.
No, krenuli smo prema aerodromu. Odlucili smo se na bus umjesto taksija jer smo kontali da nam se nikamo ne zuri. Naravno, busa bas i nije bilo i na kraju smo skoro trcali do aviona. I to je druga od tri razlika ovog odmora od nasih ostalih dosadasnjih putovanja. Zadnje sto se razlikuje od naseg uobicajenog rituala putovanja je cinjenica da smo ovaj puta unaprijed rezervirali skoro sve sto nam treba. Inace imamo rezervirane jedino karte za let nazad kuci, no ovaj smo puta rezervirali sav smjestaj od prvog do zadnjeg dana. Prednost u tome je sto ne moramo brinuti hocemo li naci stogod zadovoljavajuceg. Nedostatak je sto, s obzirom da je dobar dio i placen unaprijed, nema mijenjanja ukoliko nam se ne svidi.
U Bangkok smo stigli malo prije jedan ujutro. Cak i prije planiranog dolaska. Nazalost, dobro raspolozenje je ubzrzo splasnulo jer smo na kontroli putovnica proveli vjecnost. Kao u po zivot opasnim situacijama cijeli mi je zivot proletio pred ocima dok smo cekali redu. Ali za razliku od takovih opasnih situacija kada cijeli zivot mozete pregledati u par sekundi, meni se film odvijao u stvarnom vremenu, minutu za minutu. Ne treba spominjati, naravno, da je nas red bio najsporiji na cijelom aerodromu. Ljudi koji su krenuli na put tjedan dana kasnije prestigli su nas ovdje. Bio je to los znak za sve sto nas ceka.
Srecom, nisam praznovjeran (jer to donosi losu srecu), a i sve se promijenilo bitno nabolje vec sa voznjom taksijem do hotela. Sama voznja je bila znatno (u Tajlandskim odnosima) jeftinija od predvidjene, a i hotel je bio na visini zadatka. I osoblje koje nas je docekalo u dva ujutro nasmijeseno i srdacno, a i soba koju smo rezervirali.
Prvo je jutro pocelo rano, doruckom u jednoj od najprometnijih ulica u gradu, drzavi i sire. Srecom to nije toliko izrazeno ujutro. Htjeo bih vam docarati tu ulicu, koja je istovremeno fascinantno odlicna i odvratno dobojna, ali hrvatskog ekvivalenta nema. Niti blizu. Zamislite sve zagrebacke klubove i popularne kafice na jednom mjestu. Sada to poduplajte dva puta. Dodajte Hreljic i Konjscinsku na isto mjesto. U drugi red postavite niz hostela i hotelcica. Ubacite atmosferu sa, recimo, Zrca. Na vrh dodajte odlicnu ulicnu hranu. To je to. Otprilike.
Nakon solidnog dorucka uputili smo se u razgledavanje Bangkoka. Zadnji put kada smo bili tu, jedan nas je lik navuko na foru i ostavio usred grada. Tada smo brzo izgubili volju i otisli nedovrsenog posla. Ovoga puta htjeli smo nadoknaditi propusteno i konacno vidjeti famoznu Veliku Palacu i najveceg lezeceg Buddhu na svijetu. Na putu prema Palaci, opet su nas salijetali razni muljatori nudeci famozna razgledavanja grada za 10 THB (oko 1,5 KN). Znali smo da je to samo navlakusa, ali smo zaboravili na jedan bitan detalj te navlakuse. Naime, muljatori pocinju pricu kako je bas danas budisticki blagdan i bas je taj hram u koji smo mislili ici do rucka zatvoren samom za Tajlandjane i njihovu molitvu. Blago razocarani sto smo opet naletili bas na blagdan krenuli smo u setnju oko Palace. Naravno, bilo je pakleno vruce i mi smo jos bili obuceni u duge hlace jerbo se drukcije ne moze u Palacu. Nakon otprilike dva sata lutanja i patnje na vrucini slucajno smo dosli na straznji ulaz jednog od hramova na nasem itineraru i unutra vidjeli hrpu stranaca. Lampice su nam se odmah upalile i bili smo ljuti na vlastitu naivnost.
Sljedecih nekoliko sati proveli smo razgledavajuci tri najvaznije turisticke atrakcije u Bangkoku: Veliku Palacu, Wat Pho (Hram lezeceg Buddhe) i Wat Arun (nase slike pogledajte ovdje ili skocite ovdje, ovdje i ovdje). Fotke ce vam reci vise o ljepoti i nevjerojatnom kicu tih hramova vise nego sto bih ja mogao rijecima opisati.
Poslijepodne smo proveli u bazenu na krovu naseg hotela. Neopisivo olaksanje i uzivancija. Kipuce sunce i osvjezavajuca voda uz skoro neposrednu blizinu klimatiziranog kreveta. Tako se bogami moze.
Nakon osvjezavanja i popodnevnog ubijanja oka, uslijedila je vecera u vrlo zivom i krcatom Khao San Road-u. Pileci kebab za 10-ak, fantasticne proljetne rolade (eng Spring rolls) za 5 ili Pad Thai za 8-9 Kn. Fantasticno i neponovljivo bilo gdje osim u Bangkoku.
Sljedece je jutro uslijedio posjet jos jednoj Bangkokskoj (a i jugoistocno azijskoj) atrakciji - plutajucoj trznici. Svi smo vec vidjeli te scene u brojnim dokumentarcima, a mi smo htjeli i dozivjeti to na vlastitoj kozi. Dan je poceo u 7 ujutro dolaskom kombija koji nas je zatim vozio do nekih sat i pol vremena udaljenog mjesta gdje smo se ukrcali u longboat. Njime smo se pak vozili jos dodatnih 20ak min do same trznice gdje smo (oko 9.30h) presjeli u drugi istovjetan camac, ali ovaj puta pokretan jednom ljudskom umjesto nekoliko konjskih snaga. Dozivljaj je bio istovremeno fascinantan i vrlo blago razocaravajuci.
Impresivno je kako ljudi prakticki zive na camcima ili malim plutajucim kucicama, ali i rade u njima i iz njih. Prodaju suvenire, odjecu, cak i kuhaju hranu. Imaju prave male kuhinjice na tim camcima. Mora se reci da su neki od tih camaca opremljeni bolje od nekih stanova koje smo svojevremeno obilazili tu po Hong Kongu. Juhe, tjestenine, rostilj ili topli napitci. Sve je tu spremno za par sekundi i, iako malo skuplje nego u BKK, jos uvijek prilicno jeftino.
Blago razocaravajuci dio je cinjenica da je i ovo mjesto, kao i sve turisticki hiper popularne destinacije, poprimilo umjetni genericki turisticki izraz. Sve je krcato suvenirima iz hiper produkcije koji se prodaju kao lokalni, ali na koje smo naisli i u drugim zemljama. Ponuda se prilagodjava turistima (medju kojima je sve vise i vise Kineza) i gubi se autenticnost koju svi hrle vidjeti. To je medjutim boljka svih turistickih destinacija i veliki nedostatak iliti nuspojava msovnog turizma koja se ne moze izbjeci.
Ipak, bili smo zadovoljni vidjenim (iako sam ja ulazeci u camac popusio naocale) i skinuli smo jos jednu destinaciju sa popisa mjesta o kojima smo prije samo sanjali.
Uslijedio je povratak u Bangkok gdje smo imali taman dovoljno vremena za ugodan rucak i malo odmora. Tu smo vecer imali rezerviran vlak za Chiang Mai na sjeveru Thailanda. Za taj dio avanture morati cete malo pricekati.
Nema komentara:
Objavi komentar