Opet je Nova Godina. Ova ima nesto manje poklonika od one nase zapadnjacke. Svega milijardu i pol, najvise dvije milijarde, slave ovaj blagdan. Ne samo da cekaju da vide kak bu nasa ispala pa onda na brzaka spremaju svoju verziju vec se nisu svi mogli dogovoriti za istovjetan naziv medju svim sljedbenicima. Tako se u ovim krajevima nazivlje kineskom dok vijetnamska socijalisticka braca isti blagdan svojataju pa ga nazivaju Vijetnamskom Novom Godinom. I jos je ktome svake godine drugog datuma.No salu nastranu, Kinezi guraju sve te svoje obicaje malo duze od nasih pubertetskih civilizacija pa to treba i postivati.
Naravno, skole nema za vrijeme ovih praznika sto ujedno z
naci da nema posla. Za nas barem. Iako, obicno, svake praznike nastojimo iskoristiti za nekakvo blize ili dalje putovanje, ovaj smo se puta odlucili ostati doma i opustati u lokalnoj tisucljetnoj tradiciji. Odluka je to cije je donosenje olaksano cinjenicom da je ovogodisnje trajanje praznika bitno smanjeno u odnosu na proslogodisnja pa nam se nikakav put ne bi niti isplatio.
Mora se priznati da, iako obozavamo putovanja, sa svih praznika dodjemo nazad umorni jer uvijek nastojimo do kraja iskoristiti svaki trenutak tih slobodnih dana. Uzevsi to u obzir, opcija ostajanja u Hong Kongu ne radeci nista nije nam tako tesko pala.
Sam dan kineske Nove Godine bio je jucer (3.2.2011). Za Kineze je to praznik slicniji nasem Bozicu nego doceku Nove. Oni ponoc ne docekuju ili im barem to nije toliko bitno kao sto su bitna obiteljska okupljanja i obilni obroci. Tako, ovih dana, Kinezi obilaze uzu i siru obitelj razmjenjujuci lijepo zamotane cokolade i crvene paketice. Crveni je paketic okosnica i najznacajniji detalj cijelog obreda proslave tog blagdana. Barem se, i pogotovo, to odnosi na klince. Naime, u tim su paketici
ma uvijek i iskljucivo novci kojima stariji clanovi obiteli daruju mladje ne bi li im osigurali prosperitet u novoj godini.
Mi smo, takodjer, jucerasnji dan obiljezili ugodnim druzenjem uz par ugodnih darova za nasa nepca. Iskoristili smo, netipicno lijepo i toplo vrijeme koje imamo ove godine, te smo otisli do centra grada na rucak sa nasom prijateljicom. Iako je uobicajeno da se sve zatvara na barem t
ri dana, lokali koji su orijentirani na zapadnjake ostaju otvoreni. Na putu do centra grada vidno je primjetan nedostatak ljudi na cesti.
Prazan autobus, vise negodovoljno prostora u podzemnoj i tek jedan auto na cesti koja inace vrvi ljudima i cijellim nizom prijevoznih sredstava. Otprilike poput Bozicnog ili kolovoskog jutra u Zagrebu. Cudan dozivljaj, ali za i dobrodosao za promjenu. Jedini je to dan u godini kada je moguce vidjeti cestu praznu po danjem svijetlu.
Nakon krasnog trosatnog rucka uputili smo se na drugu stranu Otoka Hong Kong u Stanley. Dio je to HK-a na juznoj strani otocnog dijela grada koji je poznat kao okupljaliste zapadnjaka, mjesto radnje za svakogodisnje trke
Zmajevih camaca (eng. Dragon Boats) i skup nekih od najskupljih nekretnina u HK. I tamo smo se jos malo izlagali suncevim zrakama i setnji uz more opustajuci pritom cijelokupan zivcani sustav, saljuci mozak na pasu i jednostavno uzivajuci.
Jutros, kao i par dana ranije, opet upijamo nekarakteristicno tople sunceve zrake i prekrasan pogled koji se pruza sa naseg balkona. Kontinentalan dorucak sa morskim pejzazem uz toplinu sunca i zvuke opustajuce "lounge" muzike. Ta bi recenica po meni trebala stajati u jednom od rijecnika stranih rijeci kao opis za pojam hedonizam.
Tako eto, ako ste se pitali, mi provodimo ovogodisnju kinesku Novu Godinu. Uzivamo i to besramno. Sjetimo se naravno i svih vas, ali samo na kratko iskreno jer nam je predobro i sebicni smo ovih dana.
Danas nam je na rasporedu vecera u gradu kao predigra tradicionalnom raskosnom vatrometu koji svake godine organizira vodstvo grada. Ukoliko ne budem lijen mozda ponesem i fotic pa vam okinem koju fotku. A mozda i ne.
Nema komentara:
Objavi komentar