Trening, kineski atleticari i ostalo

Usao sam debelo u treci tjedan treniranja.Opet. Mislim da mi je ovo tisucupedesttreci put da se vracam na stazu, ali tek drugi, ozbiljni, povratak. Ozbiljno rekreativan..

Zadnji sam put isto to napravio prije dvije godine, prije dolaska u Hong Kong. I onda je pocetak bio obiljezen mazohistickim uzivanjem u bolovima i mukama, uzrokovanim pomicanjem granica tjelesne izdrzljivosti sto blize njihovim nekadasnjim vrijednostima. Ali, kada je taj pocetni period zavrsio, uslijedilo je cisto orgazmicno i hedonisticko uzivanje u sportu, natjecanju sa samim sobom i fizickoj superiornosti nad nekim prijasnjim verzijama samoga sebe. Taj prvi povratak na tartan rezultirao je iznenadjujuce dobrom formom te osvajanjem srebra na prvenstvu Hrvatske sa 14,52m. U odnosu na trenutnu formu taj je rezultat bio podbacaj i zbog toga sam bio presretan.

Sigurno se pitate sada "malo si bubani, ha? presretan podbacajem...udlu"...malo je cudno, ali bijah sretan spoznajom da su moje noge bile sposobne uopce za 15-ak m (bivsi i sadasnji atleticari ce znati koliko je to dobro ili lose). Na pocetku povratka bio sam zadovoljan i sa 14m.

Ubrzo nakon toga uslijedila je selidba u Hong Kong i sport je opet otisao u drugi, treci, tko zna koji plan. No, vrijeme je sazrilo za jos jedan i to, ovaj puta, sigurno zadnji povratak. Uclanio sam se u Klub atletskih veterana Hong Konga (http://www.avohk.org/) pa u Atletski savez (http://www.hkaaa.com/hkaaa/eindex.html) i poceo.

U Hong Kongu svaki kvart ima svoj stadion, ali je treniranje moguce samo na dva, od kojih je samo jedan kak spada. Treniranje je moguce samo od ponedjeljka do petka izmedju 18 i 21 h. Tako da u to vrijeme tamo treniraju svi. Bas svi. Najvise ima srednjoskolaca i studenata. Tek je sacica starijih koji jos uvijek mlate po tartanu.( I velika vecina jako puno stvari radi tehnicki jako krivo).Ali s obzirom da je sport generalno tu u drugom planu, a atletika pogotovo, valjda je dobro da su uopce tamo.

Ja prvi puta u zivotu treniram sam sebe i valjda bu to urodilo necim osim upalama misica. Trenutno prolazim kroz onu mazohisticku fazu obiljezenu bolovima, pojacanim osjecajem slaufa oko pasa i mislima poput: "koji mi je k... ovo trebalo, koja sam svinja, ovo nema smisla" sve do "koji sam car, jos nisam za staro zeljezo, ja sam najbolji na svijetu" i slicno.

Nekoliko puta sam cak prmijetio cijele grupe atleticara kako se bave troskokom. To me posebno iznenadilo jerbo je u Hrvatskoj to posebno deficitarna disciplina. Na tom doticnom treningu nije bilo nesto posebno za vidjeti osim da neki od njih hodaju po stazi kao serifi. To je moglo znaciti ili da su dobri (vjerojatno najbolji u grupi i sire) ili su idioti.

E pa, prosli je vikend bilo natjecanje pa sam isao pogledati kakva ce mi biti konkurencija. Usput sam saznao i odgovor na ovo zadnje pitanje. Bili su idioti. Tj. idioti su ako se tak prekenjavaju jer misle da im je troskok nekaj za divit se. Jer nije. Ako se prekenjavaju jer im je pimpek do koljena onda nek im bude. Ali nije. Dakle, idioti.

Natjecalo se cak 34 troskokasa. Pobijedio je neki sa 14,10 sto je izrazito slabo. A niti jedan od njih 34 ne zna kako se to treba raditi. Zalet im je 20 koraka, skacu preko prstiju, prvi idu visoko, drugog nema i doskacu na ravne noge (ovo je uglavnom za bivse troskokase). Dugo se nisam toliko nasmijao kao prosle nedjelje.

Ukoliko se netko nije skrivao na ovom natjecanju, moji prvi nastup, koji bi se trebao desiti u rujnu, bi trebao biti poput setnje u parku.

Ali treba spomenuti i najvece iznenadjenje od kad sam u Hong Kongu. U finalu 100m za muske, pobijednik je istrcao 10,28s i postavio novi rekord HK-a. To je tek malo sporije od hrvatskog rekorda koji stoji na 10,25. S time da je Dean Vojnovic trenirao dva puta dnevno, isao na pripreme i ovo i ono. Ovi decki to nemaju. Ali to je bila jedina stvarno svijetla tocka na natjecanju (mozda i 21,12 na 200 m muski). Ostatak je bio prosjecan sa pokojom crnom rupom poput muskog troskoka.

Sve rezultate, ako vas zanima, mozete naci na http://www.hkaaa.com/hkaaa/event/event/Year2010/IAAF%20World%20Arhletic%20Day/result.htm.

Eto toliko.