četvrtak, 19. ožujka 2009.

Proljece

Proljece je stiglo u Hong Kong. Tmurni, sivi oblaci prepustili su mjesto suncu i temperaturama iznad 20 stupnjeva po Celzijusovoj ljestvici. Naravno docekali smo tu pozitivnu promjenu sirokih ruku. Jos u nedjelju smo se svi skupa uputili na opustajuci dorucak u mjestu. 

Ines i Vedran su nad odveli u jedan restorancic u koji oni cesto zalaze bas na nedjeljni dorucak. Restoran je u vlasnistvu oca i sina i sasvim pristojno izgleda. Ugodno popunjen, odise ugodnom atmosferom. Ispostavilo se da je to jedan od restorana u koje je dobro ici tek sa naznakom sporo nadolazece gladi. Naime, iako je u prostoru od svega par kvadrata cak troje osoblja i cini se da su non-stop necime zaposleni, na 4 tosta i kave tj caja, cekali smo vise od 30 minuta. Ako ne i vise...Kad je napokon dosla, hrana je bila ukusna. Prilicno ukusna cak, ali u kineskim porcijama. Netko zdravog apetita (evo recimo ja) nece biti posve sit. Pogotovo jer u tostu sa puretinom ima svega dvije snitice puretine velicine Lennonovih naocala  i 15 dag rajcice koju ne jedem. No barem su fini i pristojni i stalno se smijeskaju. Toliko, cak, da mi se cini da i spavaju sa smjeskom na licu.

Nakon "dorucka" odlucili smo malo prosetati po rivi ne bi li iskoristili to predivno vrijeme. Vedran i ja smo se sjetili da s upravo odrzavaju konjske trke na jednom trkalistu na kojem jos niti oni nisu bili te da bi to bio odlican nacin za uzivanje u lijepom danu. Curke su bile malo neodlucne, ali im je sinulo da je Ikea blizu trkalista. Pa sto ne bi spojili ugodno s korisnim, ne?

Samo trkaliste je predivno. Jos vece nego ono na koje obicno idemo, sa nekoliko nenatkrivenih redova stolaca uz samu stazu. Cijela atmosfera je malo drukcija (na dobar nacin) od, za nas uobicajenih nocnih trka. Mirnija, opustenija i ozbiljnija. Miris pobjede i novcanog dobitka je bio u zraku. Naravno, kasnije se ispostavilo da to nije bio miris novca vec, vjerojatno, konjskog dreka ili necega slicnog. Samo je Ines osvojila nesto novaca (koje je kasnije potrosila u Ikei) sa svojim standardnim dzokejem. Anin i moj favorit, trenutno kao najbolji dzokej u HK, je ovoga puta drzao zacelje grupe. Tjerao je ostale odozada. Mi ostali smo ostali praznijih dzepova. Doduse nismo spiskali puno, ali svejedno. I da stvar bude zanimljivija u jednoj od trka (koja nas je posebno dotukla) sve nase favorite je pobijedio konj kojem prije trke ni majka nije vjerovala da moze pobijediti. Kobila. Imao je omjer 100:1 za pobjedu. Sretna budala koja je uplatila novac na njega za ulozenih je 10 dolara dobio 1000. A za tocno pogodjena prva dva ili tri konja dobitak na ulozenih 10 dolara se penjao i do 100000 dolara. A evo i jedne zanimljive informacije na svaku trku lokalni Kinezi uplate izmedju 80 i 100 miliona dolara (nakon svake trke tocni se podaci prikazuju na ekranu). Tu je nedjelju bilo cak 12 trka. Nelose, ha? Trke su odgovorne za cak 11,5% poreznih prihoda ovog grada/drzave. 

I tako smo od dorucka preko trkalista i kasnije Ikee proveli cijelu prekrasnu nedjelju vani druzeci se i troseci novac. Sutradan opet na posao...barem troje od nas. Ja se bacam na posao trazenja posla. Zasad mi ide kao i sa konjima. Nadam se da cu uskoro pogoditi...oglas ili konja bilo sto...

pozdrav

V&A

1 komentar:

  1. lepe lepe se ti maš, a žene neg delaju, lepe je na tom istoku :)). Nabavi si još koju ženu da bu više para :)))). Ajd uživajte. POzz

    Pinky

    OdgovoriIzbriši