Mijenjanje prozora
Pozdrav svima
Kao i inace proslo je preko nekoliko vremena od zadnjeg
unosa teksta. Ovaj outa ne bum zavaraval niti vas niti sebe da ce od sada to
biti redovito. Nece. Biti ce kad bude, ako bude. A ako ne bude, onda nece. Biti.
Trenutno sjedim za kompom, na samom cosku naseg
blagovaonskog stola. Ostatak je stola natrpan stvarima iz raznih kutova naseg
stana, jerbo sam morao rascistiti vecinu kutova za majstore koji nam
mijenjanju prozore. Kako i zasto se prozori mijenjaju je prica koja slijedi.
Pocnimo sa zasto. Odgovor je prilicno jednostavan. Stari su
prozori bili bas to. Stari. Jako stari. Celicni okviri koje je korozija natukla
k’o Mike Tyson u najboljim danima sa celicnim resetkama u nista boljem stanju.
U tim i takvim okvirima bilo je umetnuto prozorsko staklo. Nisu to one “fancy”
zapadnjacke varijante sa dva komada stakla i zrakom izmedju za bolju
izolaciju. Bio je to jedan komad obicnog tankog stakla. Kao da je netko
razrezao, rasirio i umetnuo casu u
prozor. Jeftinu, tanku, osjetljivu casu iz recimo Lidla, Getro-a ili mozda “Sve
za 5 kuna” ducana orijentiranih na nisku
cijenu bez ikakvog razmatranja kvalitete. Treba se priznati da iako su bili
tanki barem nisu dihtali kak treba, pa smo imali jedinstvenu priliku osjecati
prirodu u nasem stanu. Bili smo kak se veli jedno s prirodom. Iako to zvuci
hipijesvski, veganski zabavno, osjecaj je sasvim drugaciji kad priroda odluci
sniziti termostat na friskih 5-7 stupnjeva. Pingvini, arkticke lisice, znamo
kako vam je.
Tako smo mi jos lani dosli na ideju da pitamo gazdu ne bi li
on mozda promijenio te prozore za nesto iz 20-og, ako ne mozda i 21-og
stoljeca. Na prvi upit, prije godinu i nesto, odgovor je bio da moze nacelno,
ali to traje, treba biti doma, ovo i ono. Tema je zamrla pod teretom
svakodnevice do pocetka sijecnja ove godine, kada smo, na napomenu gazdi da je
to nesto o cemo bi mogli opet otvoriti razgovore, dobili odgovor da bu netko
dosel izmjeriti prozore vec za tri do cetiri dana. Bez jebemti, kak se veli. I
bi tako.
Nakon izmjere koja se desila u prvoj polovici sijecnja,
pocela je trka, sa gazdine, ne i nase strane, da se sa izmjenom prozora pocne
prije kineske Nove Godine, iako nama nije bilo presudno da se to obavi cim
prije. To nam je uzrokovalo i male problem, ili mozda i nije, jerboa smo htjeli
pobjeci iz HK na par dana, ali kako nitko nije mogao sa sigunoscu reci kada ce
radovi poceti nismo mogli nista rezervirati, pa smo zbog velikog rasta
cijena od toga i odustali. Bio je to,
kak Englezi vele, prikriveni blagoslov, jer se istovremeno u Aninom neznanju
pripremao dolazak njenog brata Ante bas u vrijeme kada smo mislili otici iz HK.
No, sve je na kraju ispalo sa time u redu. Anino je
iznenadjenje upalilo, i promjene se na prozorima pocele. Potrefilo se da je
prvi dan radova bas bila jedna moja radna subota, pa je Ana ostala sama sa
radnicima doma. Svojim blagim temperamentom i poznatom tolerancijom na glupost,
fino ih je upozorila na sitne nedostatke i greske u moetodologiji rada. Sada
vidim da su opaske bile djelotvorne jer iste greske ponovili nisu. U prvom su
navratu promijenili tri manja prozora u kupaoni i kuhinji, ostavivsi ostalo za
neki kasniji, ispostavilo se danasnji, dan.
Kako im je Nova Godina prosla, tako se ubrzo dogovorio
termin za nastavak radova. Trebao je to biti vikend koji nam slijedi, dakle
sutra 15/2 i prekosutra 16/2. Medjutim, vremenska je prognoza najavljivala kisu
nakon tjedan dana smrzotine pa su radovi odgodjeni za nepoznati datum u
buducnosti. Jas am danas na Valentinovo ostao kuci da docekam covjeka koji ce
nam konacno, nakon dva mjeseca cekanja, popraviti pecnicu.
9 je sati ujuto i ja, u pidzami, sjedim sa salicom kave za
kompom i citam hrvatske novine. Telefon zvoni, gazda zove da bi me obavijestio da su se gospoda
Mijenjaci prozora, predomislila i dosla pred vrata. Nenajavljeni, ne znajuci da
sam ja doma. Mogli su poljubiti vrata jerboa bi pod normalnim okolnostima ja
bio na poslu, 50 km daleko od kuce i bez ikakve mogucnosti da sa posla izadjem.
I tako su, sada, ovdje u stanu. Rade veliku buku svojim
fleksericama kojima pile celicne resetke sa prozora. Namjestaja ima po cijelom
stanu, uglavnom na mjestima i u pozicijama u kojima ne bi trebali biti. Srecom
cijeli je pod svugdje zasticen i pokriven, zahvaljujuci, vjerujem, Aninim
opaskama iz prvog dijela operacije. Ja sjedim, jos uvijek u podzami, sa drugom
salicom kave na malom cosku stola pretrpanog stvarima i cekam da vrijeme
prodje. Srecom, temperature se vani popela na 9 (devet) stupnjeva pa mi nije
tak strasno hladno. Mislim, plavi prsti su ok, ne? Tek kad pocrne je frka. Imam
jos fore.
Eh, da. Objava ovog teksta mozda ne bude bas odmah danas
(Valentinovo) jerbo se WIFI izgleda iskljucil, a uskoro bu i komp. Imajte
raumijevanja.
Nema komentara:
Objavi komentar