kuku - ima li koga jos?

Dakle ljudi, brzo u ormare po kapute, salove, rukavice, a izvadite i sanjke jer evo teksta na ovom skoro zaboravljenom mediju. Odlucio sam opet/konacno/ipak napisati koje slovo iako ne znam tko jos navrati u tako udaljene i napustene kutke digitalnog iliti, u nedostatku bolje rijeci, cyber svijeta.

Susa je zavladala na ovim stranicama ponajvise zbog toga sto smo preko nekoliko tjedana i maltene dva mjeseca proveli u Domovini svima nadohvat ruke. Ipak, nismo se sa svima uspjeli posteno rukovati, a s nekima je to bilo skoro u prolazu i zbog toga nam je zao. Svima je jasno da nemremo biti na vise mjesta od jednom pa biramo ona mjesta na kojima ima cevapa i piva (realno bilo kakve hrane...i piva). Isto tak, svi vi imate svoje rasporede i planove pa uskladba nije bila uvijek moguca, ali to je tak. Vise srece sljedeci put, ne?

Inace, ljeto je proslo fino. Vidjeli smo svoje doma i druzili se s njima koliko se to dalo. Bili smo i na moru gdje smo uglavnom dobivali kile uslijed lijenosti i lakog pristupa finim stvarima. Lijenost je bila dodatno motivirana slicnim svjetonazorom mladjeg dijela nasih domacina kao i njihovom udaljenoscu od raznih mjesta zbivanja. Doduse na samo gostoprimstvo nema bas nikakvih primjedbi.

Otkako smo se vratili u ovaj nas kosooki svijet, zivot se, ocekivano, vratio u normalu. Izuzev prvih tjedan dana koje smo proveli spavajuci na pomocnim lezajevima dok je kemijska cistiona micala vlagom uzrokovane mrlje sa poplona i navlake za madrac. Dodatnu radost pruzio mi je motor kojem se preko ljeta ispraznila baterija pa zvijer nije htjela upalit. Bili su to trenutci testiranja elasticnosti mojih zivaca dok sam pokusavao izgurati "Crnog zmaja" navrh male uzbrdice ne bi li dosao do velike nizbrdice i kresnuo ga u drugoj. U jednom je trenutku valjda odlucio da mu je dosta naguravanja pa se odlucio leci otrgnuvsi mi se iz ruku na, srcom, kontra stranu, tako svinuvsi rucicu prednje kocnice. No, ukrotio sam ga kasnije kao sv.Juraj i kaznio sa 60km punjenja baterija.

Kaj jos? Ah, stan. Poznato vam je da nam je stanodavac odlucio povisiti stanarinu sto je izazvalo blagu brigu. Nakon tjedan dana Aninog lutanja po agencijama i razgledavanja raspolozivih i dokucivih stambenih jedinica, odlucili smo da je isplativo ostati gdje jesmo. Gazda je cak nacelno pristao i na promjenu svih prozora. Samo treba naci povoljni termin uzimajuci u obzir trajanje radova, meteoroloske prilike i kolicinu volje da se to istrpi. Po svemu sudeci to ne bu tak skoro.

Vjerujem da ste ovime potpuno obavijesteni (eventualno i zabavljeni). Nastojat cu da tekstovi budu redovitiji nego inace ukoliko ih bude imao tko citati. Nije iskljuceno da dodam neke fotke ovog ljetovanja iako ih je vecina vec skicnula na Liceknjizi. Takodjer, uskoro slijedi i osvjezavanje i novi izgled bloga. Ak mi se bude dalo.

Pozdrav!!!!!!