Interes citatelja je nevjerojatan i skoro me rastrgali povlaceci me za rukav u zelji da sto prije objavim jos jedan od svojih "nevjerojatno dobrih tekstova". Samo citiram ovdje, da ne mislite da sam umisljen. Naime, umisljenosti sam se odrekao za Korizmu. Tako da sam sada savrsen.
Dakle, broj citatelja se povecao za kolosalnih 50%. Rast kojem se nadaju i najvece svjetske publikacije, ali im je naravno neodstizan. Ipak, pravi se talent ne moze naci na cesti. Uostalom, povecati broj citatelja sa dva na tri nije neki problem.
No, dosta sa losim starim forama. Evo jedna nova fora: jeste li ikada primijetili kako su zvijezde Hollywood-a udomacene u svim dijelovima svijeta. Postaju nam toliko bliski da su nam kao obitelj. Djeca u cijelom svijetu gledaju u njih kao u clanove svoje obitelji. Mozete zamisliti dijete u, recimo, Kambodzi, kako gleda u sliku Angeline Jolie, pruza ruku prema slici i kaze: "Mama!".
Dobra, jelda?! Iako nije moj original. Dozvolio sam si prepricati vic kojeg je originalno ispricao Ricky Gervais na dodjeli "Golden Globe"-a ove godine.
Sad kad sam vas zagrijal, evo novosti. Konacno sam se dakle odlucio upustiti u treniranje atletike. OPET. Mislim da mi je ovo vec tristosezdeset mlijunti put da se vracam na tartan. I nekoliko je razloga za to:
1. Nakon vec 18ak godina treniranja sa malim pauzama takav mi trening stvarno pase i uglavnom se osjecam odlicno
2. Teretana je jako suhoparna, trcanje na traci je iznimno dosadno
3. Teretane su pune ljudi koji nemaju pojma kaj rade (u HK je cak nerijetko doci u teretanu u hlacam i cipelama)
4. Mrzim guzvu u teretani
5. Zadnji put kada sam se vratio na tartan sam nakon 3 mjeseca bio u formi zivota i osvojio srebro na PH
Svi ti razlozi natjerali su me da se opet aktiviram u Kraljici sportova i probam naslovu prvaka Hrvatske dodati i naslov prvaka Hong Konga.
Kada se covjek malo provoza po Hong Kongu, jedna od stvari koju zasigurno primijeti je da svaki kvart ima svoj atletski stadion od kojih je svaki barem velicine onoga na Mladosti u Zagrebu. Dakle sa tribinom za par tisuca ljudi. Isti taj covjek bi, nakon sto se provoza, pomislio da je na svakom od tih stadiona moguce trenirati atletiku. E pa taj bi covjek bio prilicno u krivu. Na tim se stadionima moze trckarati iliti joggirati. Travnjak ili nedaj Boze pjescana jama su prilicno nedodirljivi.
Treniranje atletike u Hong Kongu je moguce samo na dva stadiona. I oba su od naseg stana udaljena poprilicno (otprilike kao da netko sa zapadnog dijela Zagreba, recimo Jaruna, trenira u Maksimiru). I nakon sto sam odlucio pristati na toliki put do rekreacije, jos me ceka cijeli proces prije nego sto mogu krociti na tartan.
Cijeli sam taj proces htio zapoceti jos u sijecnju sto bi mi omogucilo da se spremim za eventualna natjecanja u lipnju. Medjutim, neocekivano, odgovori na sve moje upite mailom koje sam uputio u atletski savez HK-a i klubove nisu nikada stigli. Trebalo mi je stoga dosta vremena da napokon dokucim sto moram uciniti kako bih konacno mogao poceti sa svojim najdrazim hobijem. Evo kako to hoda ovdje:
- prvo je potrebno uclaniti se u atletski klub, pa sam tako nedavno postao clan Atletskih Veterana Hong Konga sa clanarinom od cca 100 Kn godisnje
- potom je potrebno ispuniti prijavnicu za atletski savez koju klub mora ovjeriti i proslijediti u savez
- clanarina u savezu je cca 60 Kn godisnje plus 70 Kn za koristenje teretane (za koju je potrebno potpisati da niko u savezu nije odgovoran ako mi uteg padne na nogu)
- dva tjedna kasnije iskaznica stize doma i trening moze poceti na stadionu u Wanchai-u od ponedjeljka do petka izmedhe 18 i 21h i tu je moguce i koristenje teretane ili na stadionu u Sham Shui Po-u izmedju srijede i petka (?) od 18 - 20h i to bez teretane
Sigurno se pitate - "Zasto krajem travnja? Kreni prije...Zlatna liga pocinje vec u lipnju..." E, pa za tocno tjedan dana stizu nam nasi prvi gosti. Anina mama i mladji brat dolaze k nama na 12 dana i dani ce nam biti prilicno ispunjeni pa tu bilo kakav sport ne dolazi u obzir. Nakon sto nas oni napuste i podju opet svojim putevima ja pak stizem u Zagreb kumovati na svadbi svojeg dugogodisnjeg i najboljeg frenda. I to je jos 12 dana u kojima se nece puno raditi osim malo provocirati jetru te kafenisati sa preko nekoliko ljudi u ispod nekoliko jedinica vremena te naravno druziti se sa roditeljima, bratom, nedavno rodjenim necakom (sin Aninog manje mladjeg brata)...
Eto, zato krajem travnja. Zlatnu ligu bumo jos ove godine pustili drugima nek uzivaju. A do tada me bas zanima kakva je atmosfera na tim stadionima za vrijeme atletskih treninga. Koliko Kineza se uopce bavi atletikom, kako se ponasaju na stadionu, jesu li uopce dobri, hocu li izgledati kao Jonathan Edwards ili samo kao jos jedan rekreativac...O svemu tome cu vas pravovremeno izvijestiti kada do toga dodje.
I konacno za kraj evo vam par interesantnih linova za osobe i dogadjaje iz ovog texta:
Ricky Gervais - tvorac engleskog "Office"-a, "Extras" i sl...najkomicniji komicar za mene
Atletika u Hong Kongu
I konacno stranica mog kuma, da mu malo poguram novootvoreni poso:
Nema komentara:
Objavi komentar