Konacno sam se uhvatio i bloga. Iako smo se vratili prije 10 dana, nismo imali vremena za putopise. Trebalo je srediti skoro 2000 fotki, a i posao je oduzeo dosta vremena.Ali konacno smo se uhvatili u kostac i sa ovime da vam mozemo prenijeti nase dojmove sa ovog toplog i lijepog bozicnog putovanja. Ovaj ce text biti prilicno kraci od onoga o Borneu uglavnom zbog toga sto nije bilo toliko avanture, a i mislim da vam ne treba izvjestaj o bas svakoj minuti.
Dakle prvog dana smo stigli u Bangkok navecer i ubrzo se nasli sa Nathanom i Amy 
u unaprijed rezerviranom hotelu. Smjestaj prvu noc je bio odlican i drugo smo jutro, iako dosta rano, odmorni krenuli prema Kambodzi. Cijeli put je trajao oko 10 sati, ukljucujuci i hodanje preko granice koja je bila posebno iskustvo. Kambodzanski gradic Poi Pot koji se proteze cak i u podrucje izmedju dvije drzave je jedan od najruznijih i najprljavijih gradova koje smo vidjeli. Ali, prosli smo granicu bez ikakvih problema te se probili kroz gomilu u kojoj nam je svatko nudio najjeftiniji i najbolji prijevoz do Siem Reapa. Mora se reci, iako svi vodici upozoravaju na muljatore te smo hodali u blagom grcu i gardu, nikakve 
stvarne opasnosti nije bilo. Osim mozda za nase novcanike, ali na to smo bili spremni. Srecom, hotel u kojem smo rezervirali prvu noc je poslao auto po nas tako da smo ubrzo bili na putu prema dva sata udaljenom Siem Reapu (u doslovnom prijevodu ime grada znaci - Siem porazen iliti Tajland porazen i obiljezava bitku za koju nikada nije dokazano da se desila).
u unaprijed rezerviranom hotelu. Smjestaj prvu noc je bio odlican i drugo smo jutro, iako dosta rano, odmorni krenuli prema Kambodzi. Cijeli put je trajao oko 10 sati, ukljucujuci i hodanje preko granice koja je bila posebno iskustvo. Kambodzanski gradic Poi Pot koji se proteze cak i u podrucje izmedju dvije drzave je jedan od najruznijih i najprljavijih gradova koje smo vidjeli. Ali, prosli smo granicu bez ikakvih problema te se probili kroz gomilu u kojoj nam je svatko nudio najjeftiniji i najbolji prijevoz do Siem Reapa. Mora se reci, iako svi vodici upozoravaju na muljatore te smo hodali u blagom grcu i gardu, nikakve 
stvarne opasnosti nije bilo. Osim mozda za nase novcanike, ali na to smo bili spremni. Srecom, hotel u kojem smo rezervirali prvu noc je poslao auto po nas tako da smo ubrzo bili na putu prema dva sata udaljenom Siem Reapu (u doslovnom prijevodu ime grada znaci - Siem porazen iliti Tajland porazen i obiljezava bitku za koju nikada nije dokazano da se desila).Dva sata je trajala voznja po najravnijoj cesti na svijetu. Krajolik je prilicno nezanimljiv i uglavnom pruza poglede na bezlicne livade i mocvare. Vjerojatno nedostatak ikakvih plantaza, prisutnih na svakom cosku u Male
ziji i drugim zemljama, odrazava razinu siromastva zemlje. Prvo poslijepodne u gradu proveli smo razgledavajuci grad te trazeci alternativni smjestaj za sljedeca tri dana. U Jasmine Lodge-u smo prvi dan odsjeli samo zbog taxija koji je dosao po nas. Relativno brzo smo pronasli sve bitnije lokacije u mjestu, a i novi smjestaj nije bio preveliki problem. Jednako (ne)kvalitetne sobe uspjeli smo naci po 10$ umjesto 15$ koliko smo placali prvi dan.
ziji i drugim zemljama, odrazava razinu siromastva zemlje. Prvo poslijepodne u gradu proveli smo razgledavajuci grad te trazeci alternativni smjestaj za sljedeca tri dana. U Jasmine Lodge-u smo prvi dan odsjeli samo zbog taxija koji je dosao po nas. Relativno brzo smo pronasli sve bitnije lokacije u mjestu, a i novi smjestaj nije bio preveliki problem. Jednako (ne)kvalitetne sobe uspjeli smo naci po 10$ umjesto 15$ koliko smo placali prvi dan.Sljedeca tri dana proveli smo razgledavajuci hramove i druge "znamenitosti" Siem Reap-a. Mislim da ne mogu
rijecima naglasiti koliko su hramovi velicanstveni u zivo. Cak se niti na slikama to ne vidi dobro (djelomicno zato sto i slike nisu bas najsjajnije). Osim najpoznatijeg Angkor Wat-a, u krugo od par kilometara nalazi se ukupno 15ak hramova. Angkor Wat je daleko najveci, ali i neki drugi su jednako zanimljivi. Hram Bayon poznat je po kulama ili tornjevima sa uklesanim licima koja gledaju na sve cetiri strane svijeta. Ta Prohm je poznat po kolosalnom drvecu koje raste preko hrama i po kojem se Angelina Jolie valjala u "Tomb Raider"-u. Ostalima niti ne znam ime ali su svi doreda prekrasni. Vise manje svi imaju jednu zajednicku stvar, a to su reljefi uklesani u kam
en koji opisuju zivote i dogadjanja tih vremena te naravno prikazuju njihovu religiju te odanost kralju. Medjutim, ono sto je kod tih reljefa interesantno nije to toliko prica koju prikazuju nego njihova kolicina, detaljnost i kompliciranost. Doslovno kod god se okrenes, nesto je u tom dijelu zida isklesano. Pa makar samo za ukras.
rijecima naglasiti koliko su hramovi velicanstveni u zivo. Cak se niti na slikama to ne vidi dobro (djelomicno zato sto i slike nisu bas najsjajnije). Osim najpoznatijeg Angkor Wat-a, u krugo od par kilometara nalazi se ukupno 15ak hramova. Angkor Wat je daleko najveci, ali i neki drugi su jednako zanimljivi. Hram Bayon poznat je po kulama ili tornjevima sa uklesanim licima koja gledaju na sve cetiri strane svijeta. Ta Prohm je poznat po kolosalnom drvecu koje raste preko hrama i po kojem se Angelina Jolie valjala u "Tomb Raider"-u. Ostalima niti ne znam ime ali su svi doreda prekrasni. Vise manje svi imaju jednu zajednicku stvar, a to su reljefi uklesani u kam
en koji opisuju zivote i dogadjanja tih vremena te naravno prikazuju njihovu religiju te odanost kralju. Medjutim, ono sto je kod tih reljefa interesantno nije to toliko prica koju prikazuju nego njihova kolicina, detaljnost i kompliciranost. Doslovno kod god se okrenes, nesto je u tom dijelu zida isklesano. Pa makar samo za ukras.Angkor Wat je sagradjen u roku od 35 godina. Iako se to mozda cini puno, europske katedrale su gradjene po stotinu i vise godina. A u Angkor Watu nije koristen nikakav cement niti ista slicno sto bi ucvrstilo kamenje. Stari su Khmeri svaki kamen "brusili" kako bi svaki spoj izmedju dva kamena bio savrsen te kako bi ih onda klesari mogli koristiti kao da se radi o jednom glatkom kamenu. Uz Zabranjeni Grad u Pekingu te Kineski zid i, naravno, piramide, Angkor Wat je jedan od najvecih gradjevinskih pothvata u povijesti.
Po hramovima smo hodali tri dana. Tocnije tri jutra. Popodneva smo koristili za razgledavanje nekih drugih stvari. Prvoga smo dana isli gledati zalazak sunca na plutajucem selu. Tu smo jedva nasli brod koji ce nas tamo odvesti jerbo je jedina sluzbena opcija pod kontrolom male "mafije" koja naplacuje prilicno previse i od svakoga razlicito. Uspjeli smo medjutim naci lokalnog starca koja nas je odveo na isto mjesto za djelic cijene (25$ za brod sa sestero ljudi umjesto pocetnih 20$ po glavi). Da bi se ukrcali na dedin brod morali smo proci kroz uzas siromastva. Ljudi tu zive u drvenim stracarama podignutim na smecu. Smrad je odvratan, ali i tu se ljudi samo smjese i djeca su sramezljiva. Na kraju je to bilo sasvim dobro i lijepo iskustvo.
Po hramovima smo hodali tri dana. Tocnije tri jutra. Popodneva smo koristili za razgledavanje nekih drugih stvari. Prvoga smo dana isli gledati zalazak sunca na plutajucem selu. Tu smo jedva nasli brod koji ce nas tamo odvesti jerbo je jedina sluzbena opcija pod kontrolom male "mafije" koja naplacuje prilicno previse i od svakoga razlicito. Uspjeli smo medjutim naci lokalnog starca koja nas je odveo na isto mjesto za djelic cijene (25$ za brod sa sestero ljudi umjesto pocetnih 20$ po glavi). Da bi se ukrcali na dedin brod morali smo proci kroz uzas siromastva. Ljudi tu zive u drvenim stracarama podignutim na smecu. Smrad je odvratan, ali i tu se ljudi samo smjese i djeca su sramezljiva. Na kraju je to bilo sasvim dobro i lijepo iskustvo.
Sljedeci dan smo odlucili posjetiti jedno od sirotista kako bi im poklonili vrecu stvar
cica za "likovni" misleci kako ce se djeca veseliti prakticnim stvarima. Takodjer, receno nam je da bi hrana mogla biti uvredljiva donacija. Na kraju smo uspjeli naci jedino sirotiste u Kambodzi koje se cak dobro snalazi i samo po sebi i u kojem nisu bili bas previse odusevljeni nasim poklonima.
cica za "likovni" misleci kako ce se djeca veseliti prakticnim stvarima. Takodjer, receno nam je da bi hrana mogla biti uvredljiva donacija. Na kraju smo uspjeli naci jedino sirotiste u Kambodzi koje se cak dobro snalazi i samo po sebi i u kojem nisu bili bas previse odusevljeni nasim poklonima.Trece slobodno popodne smo jeli i pili. Hrana u Kambodzi je prilicno dobra. Lokalna kuhinja podrazumijeva przenu rizu, przenu tijesteninu i Amok sto je samo jedna inacica curry-a. Doduse Ana je pojela i jednog przenog zohara, ali toga srecom nema puno. Nathan i ja smo Bozic, a i majmunovo, proslavili bocom Jim Beam-a koju smo kupili za cak 8$.
Cetvrtog dana, amy i Nathan su se vratili u Bangkok pa onda i u Hong Kong, a mi smo se zaputili u Sihanoukville na jugu. Krenuli smo busom u 7.30 ujutro i trebali smo stici na odrediste oko 16h sto bi nam dalo taman dovoljno vremena da nadjemo adekvatan smjestaj, ali kako to u Kambodzi obicno biva kasnili smo nekoliko sati te smo na odrediste stigli poslije 19h. Naravno, smjestaj k
oji smo pikirali na samoj plazi je bio preskup zbog nadolazece Nove Godine. Ali, svjetlo na kraj tunela te veceri je bio nas tuk tuk vozac, kojeg smo sasvim slucajno odabrali i koji nas je vozikao po cijelom gradu i zivkao hotele za nas. Na kraju smo prvu vecer morali provesti u rupcagi po imenu "New World Hotel" u kojoj Ana nije previse spavala jerbo nije bilo bas najcisce na svijetu. Ali nas je vjerni vozac Yol dosao po nas ujutro i nakon par sati razgledvanja nasli smo odlicnu sobu 10 metara od plaze. Cijelo to vozikanje po gradu kostalo nas je 8$ (5 prvi dan i 3 ujutro) sto je stvarno dzabe.
oji smo pikirali na samoj plazi je bio preskup zbog nadolazece Nove Godine. Ali, svjetlo na kraj tunela te veceri je bio nas tuk tuk vozac, kojeg smo sasvim slucajno odabrali i koji nas je vozikao po cijelom gradu i zivkao hotele za nas. Na kraju smo prvu vecer morali provesti u rupcagi po imenu "New World Hotel" u kojoj Ana nije previse spavala jerbo nije bilo bas najcisce na svijetu. Ali nas je vjerni vozac Yol dosao po nas ujutro i nakon par sati razgledvanja nasli smo odlicnu sobu 10 metara od plaze. Cijelo to vozikanje po gradu kostalo nas je 8$ (5 prvi dan i 3 ujutro) sto je stvarno dzabe.Sljedecih pet dana proveli smo ne radeci ama bas nista. Dobro jeli smo i lezali na plazi i rostiljali se. Doduse osim toga nismo vise ni mogli sve da smo i htjeli. Moze se ici na izlet na obliznji 
otok ili na ronjenje, ali nakon Bornea nije nas to vise privlacilo. I iskreno da nismo cekali Novu Godinu ne bi ostali svih 5 dana jer nam je bilo nevjerojatno dosadno. Cak ni u izlezavanju nismo mogli potpuno uzivati jer svake dvije minute netko salijece i nudi voce, masaze, narukvice, naocale ili sto vec. I prilicno su uporni. Da se razumijemo, plaza je fantasticna (pijescana i duga vise od kilometra) i vrijeme je bilo fenomenalno.
otok ili na ronjenje, ali nakon Bornea nije nas to vise privlacilo. I iskreno da nismo cekali Novu Godinu ne bi ostali svih 5 dana jer nam je bilo nevjerojatno dosadno. Cak ni u izlezavanju nismo mogli potpuno uzivati jer svake dvije minute netko salijece i nudi voce, masaze, narukvice, naocale ili sto vec. I prilicno su uporni. Da se razumijemo, plaza je fantasticna (pijescana i duga vise od kilometra) i vrijeme je bilo fenomenalno. Novu godinu docekali smo na plazi uzivajuci u vatrometu koji je trajao od 6 popodne do dva ujutro bez prestanka. Cijelo vrijeme isti oni klinci koji su ujutro prodavali v
oce sada su prodavali vatromet. Kod jednoga smo primijetili cak i kutiju sa natpisom "Mirnovec". Sreli smo tu i troje Bosanaca iz Svedske. Atmosfera je bila glasna i slavljenicka.
oce sada su prodavali vatromet. Kod jednoga smo primijetili cak i kutiju sa natpisom "Mirnovec". Sreli smo tu i troje Bosanaca iz Svedske. Atmosfera je bila glasna i slavljenicka.Prvi dan Nove godine proveli smo na putu. 12 sati nam je trebalo da sa juga Kambodze stignemo do Bangkoka. U tom smo vremenu promijenili dva autobusa, dva minibusa, tuk tuk i taxi. Ali konacno smo stigli do Khao San Road-a sto je dio Bangkoka krcat turistima, backpackerima i jednostavno party zona. Ali i zona najjeftinijeg smjestaja. Trebalo nam je sat vremena da nadjemo adekvatan smjestaj koje se krece od odvratnih krcmi za 5
$ do finih hotelcica po 40ak$. Uspjeli smo naci cist i jeftin hotelcic te smo nakon brze i fine tajlandske kuhinje ubrzo zaspali snom pravednika. Osim sto nas je probudio vodopad iz klima uredjaja. Svakih par sati.
$ do finih hotelcica po 40ak$. Uspjeli smo naci cist i jeftin hotelcic te smo nakon brze i fine tajlandske kuhinje ubrzo zaspali snom pravednika. Osim sto nas je probudio vodopad iz klima uredjaja. Svakih par sati.Sljedeci dan krenuli smo u razgledavanje znamenitosti Bangkoka. Od najpoznatije Velike Palace i Lezeceg Buddhe nismo vidjeli niti jednu. Naime, na prijedlog jednog lokalnog cice koji je bio jako uljudani susretljiv te nam objasnio kaj je najbolje za vidjeti, unajmili smo zuti tuk tuk koji nas je trebal odvesti po svim tim znamenitostima za manje od jednog dolara. Caka je u tome kaj oni dobiju dzabe gorivo ako dopeljaju turiste na odredjena mjesta. Nas je frend imal dva takva mjest
a, ali mi se nismo sjetili da bi jedno od ta dva trebali cuvati za kraj. Nakon sto nas je odfural do tri hrama i strpljivo cekal, pristali smo da nas odpelja u dva ducana u kojima treba dobiti te kupone. U samim ducanima nismo morali nista kupiti, cak nije bilo niti ocekivanog pritiska da trosimo pare. Potom nas je nas frend odbacio do sljedeceg hrama, koji je bio tek na pola liste svega kaj smo htjeli vidjeti, i nestao. Otisao je a nije nam ni pare uzeo. Kasnije smo saznali da je vrijednost goriva koje je dobio nekoliko puta veca od love koju smo mu mi treb
ali dati. Frajer nas je nategnul i to na budisticki praznik. Nastavili smo jedan dio puta pjeske, ali nesnosna vrucina uzela je danak i vise nismo imali ni snage ni volje nastaviti sa razgledavanjem. Barem su oni hramovi koje smo vidjeli jako lijepi. Upad u veliku palacu je inoako bio malo preskup za nas nategnuti budzet, a i cinjenica da je praznik nije pomogla jerbo su uz gomile turista u hramove hrlili i domaci vjernici.
a, ali mi se nismo sjetili da bi jedno od ta dva trebali cuvati za kraj. Nakon sto nas je odfural do tri hrama i strpljivo cekal, pristali smo da nas odpelja u dva ducana u kojima treba dobiti te kupone. U samim ducanima nismo morali nista kupiti, cak nije bilo niti ocekivanog pritiska da trosimo pare. Potom nas je nas frend odbacio do sljedeceg hrama, koji je bio tek na pola liste svega kaj smo htjeli vidjeti, i nestao. Otisao je a nije nam ni pare uzeo. Kasnije smo saznali da je vrijednost goriva koje je dobio nekoliko puta veca od love koju smo mu mi treb
ali dati. Frajer nas je nategnul i to na budisticki praznik. Nastavili smo jedan dio puta pjeske, ali nesnosna vrucina uzela je danak i vise nismo imali ni snage ni volje nastaviti sa razgledavanjem. Barem su oni hramovi koje smo vidjeli jako lijepi. Upad u veliku palacu je inoako bio malo preskup za nas nategnuti budzet, a i cinjenica da je praznik nije pomogla jerbo su uz gomile turista u hramove hrlili i domaci vjernici.Mi smo se povukli u "udobnost" nase ulice te uzivali u hrani i picu. Sljedeci je dan opet zapoceo rano. Malo poslije tri ujutro. Cekao nas je avion za Hong Kong i povratak u realnost svakodnevne rutine.
Nema komentara:
Objavi komentar